CITATI KEMALA MONTENA: Njegova mediteranska sevdalinka nikada neće prestati da svira

Njegovo poreklo ga je načinilo pevačem sa posebnim, lirskim, romantičarskim izrazom, koji je objedinjavao motive bosanske sevdalinke i mediteranski šarm italijanske kancone. Svoju muzičku karijeru započeo je drugom polovinom 60-ih godina nastupima na prestižnim domaćim festivalima zabavne muzike. Ubrzo je postao zaštitni znak festivala "Vaš šlager sezone", gde je postao miljenik publike svog rodnog grada, kome je od sveg srca pevao:

• Zajedno smo rasli, grade, ja i ti. Isto plavo nebo poklonilo nam stih. Ispod Trebevica sanjali smo sne, ko će brže rasti, ko će ljepši biti. [...]Bilo gdje da krenem o tebi sanjam. Putevi me svi tebi vode. Čekam s nekom čežnjom na svjetla tvoja, Sarajevo, ljubavi moja. Pjesme svoje imaš, i ja ih pjevam. Želim da ti kažem šta sanjam. Radosti su moje i sreća tvoja, Sarajevo, ljubavi moja. 

Upravo u svom Voljenom Sarajevu je upoznao svoju veliku ljubav, Branku, koja je svima poznata iz pesme "Jedne noći u decembru". Ona ga je čekala iz vojske, prošli su zajedno najteži period građanskog rata i imali su dvoje dece. Možda su baš njoj posvećene sledeće reči:

• Ona zna da je volim, da joj pjevam, pišem pjesme. Ona zna da se molim da to nikad saznati ne smije. 
• Kada prođe pored mene, na trenutak stane vrijeme. Ne znam kuda idem više i sva čula mi zanijeme.

Svoje reči uopšte nije štedeo. One su upravo izražavale njegov život. On je živeo kroz svoje reči, i po njima smo ga mi prepoznavali. Svoje reči je posvećivao svima:

• Svakome sam od vas poklonio pjesmu. Mnoge su tužne i prepune sjete. Dadoh vam ljubav, ne tražeći ništa. Poklonih vam srce kao malo dijete.
• Vjeruj mi, još uvijek držim stranu. Čuvam ti pjesmu još neotpjevanu. Sretno ti i neka te dobre želje prate. Još postoji ljubav za tebe.

Tu ljubav je ostavio u srcima onih koji su ga cenili i kroz koju on nastavlja da živi od 21. januara 2015, kada je preminuo u Zagrebu, nakon postoperacionih komplikacija. Međutim, njegove pesme će govoriti umesto njega i Kemo će ostati još jedna nezaboravna legenda sa ovih prostora.

• Jedne noći, jedne zime, ko zna gdje i ko zna kad, moje će te sjetiti ime naših šetnji, našeg grada.
• I gitara moja plače, k'o da zna da neću doći. Plaču pjesme, plačem ja, moje oči, duša sva, a gitara tiho svira dok me boli.
• A nitko ne zna gdje će poći, na koju stranu bijeloga svijeta. I nitko ne zna kad će doći u našu luku, kojeg ljeta.
• Još će dugo, jutrima, mirisati tvoja kosa kao da si tu. Nikada te neću ja izbrisati. Cijeli život bit' ćeš u mom srcu. 

Nikada nije zaboravio svoje prijatelje, velike pevače, kojima je posvetio pesme, a te iste reči sada pevaju njegovi ljudi:

• Nijedno ne prođe veče, a da o tebi mi ne pričamo. Za tebe palimo svijeće i tvoje pjesme svi zapjevamo.