KONKURENCIJA AMERICI: Kako je nafta dovela zemlju karnevala u poziciju da se ''bori za pravdu''
"Postoji samo jedna latinoamerička zemlja s potencijalom da se pojavi kao konkurencija Sjedinjenim Američkim Državama sa svojim vlastitim pravom, a to je Brazil", zaključuje Džordž Fridman, osnivač Stratfora, kompanije za strateška predviđanja koju mnogi nazivaju "CIA iz senke".
Koliko su verodostojna ova predviđanja?
Brazil je dugo vodio izolacionističku politiku kojoj je pogodovala geografska lokacija zemlje - daleko od ključnih svetskih ekonomskih i geostrateških zona - kao i ogromna teritorija i bogatstvo resursima. Danas, Brazil je jedna od najvećih ekonomija sveta.
U 2011. godini Brazil je postao šesta najveća ekonomija na svetu, deveti najveći potrošač energije i sedmi najveći potrošač nafte.
Prema podacima sajta američke Centralne obaveštajne agecnije (CIA) "The World Factbook", Brazil predstavlja petu zemlju sveta po industrijskoj proizvodnji, koja za par oktava premašuje rusku i od koje je u Evropi jedino veća Nemačka industrija.
I dok se mnoge ekonomije sveta još uvek bore s ekonomskom krizom, brazilskoj ekonomiji se i dalje predviđa rast, za koji je delom zaslužan unapređenje u naftnom i gasnom sektoru.
Najveći BDP Latinske Amerike i Kariba
Samo na Brazil otpada gotovo 55 odsto južnoameričkog BDP-a. Ako uključimo celu Latinsku Ameriku i Karibe, udeo brazilskog iznosi čak 40 odsto.
Ključan akter međunarodnih odnosa
Brazil je jedna od država osnivača BRIKS-a, koji predstavlja ekonomsko-politički savez Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike, o kome se danas sve više govori kao pandanu MMF-a.
Uz to, Brazil je član organizacije UNASUR. Reč je bezbednosnoj i ekonomskoj zajednici koja uključuje sve zemlje Južne Amerike, izuzev Francuske Gvajane koja se vodi kao francuska prekomorska teritorija.
UNASUR je južnoamerički pokušaj unije svih država kontinenta, koji se od svih ranijih pokušaja integracije razlikuje po tome što ne predstavlja regionalnu inicijativu Vašingtona, već se oslanja isključivo na vlastite resurse i diplomatske inicijative.
Upravo kroz mehanizme BRIKS-a i UNASAR-a, kao rastuća ekonomija Amerike, Brazil ima sve preduslove da doprinese jačanju bezbednosti i prosperiteta, kako Južne Amerike tako i sveta, pristupom koji će ujediniti i približiti kontinent ostalim svetskim civilizacijama koje teže izgradnji jednog drugačijeg i pravednijeg sveta, koji se ne povija pred američkim diktatom.
Naftna sila
Ekspanziji Brazila umnogome je doprinela nafta. Od 2010. godine Brazil postaje najveći proizvođač nafte u Južnoj Americi, s obimom proizvodnje na nivou Iraka.
Transformacija od uvoznika do izvoznika sirove nafte postala je moguća zahvaljujući politici mešanja etanola dobijenog iz šećerne trske s benzinom. Naftne samostalnost je koja je usledila dramatična prekretnica za brazilsku privredu, toliko da ju je bivši predsednik Brazila Luiz Ignacio Lula da Silva nazvao "drugom nezavisnošću Brazila".
S otkrićima novih naftnih polja u proteklih nekoliko godina, optimisti smatraju da će Brazil već do 2015. godine postati i najveći izvoznik nafte u Južnoj Americi. Administracija predsednika Baraka Obame već je izrazila svoju želju za saradnjom u ovoj oblasti, međutim Brazil je to odbio u korist dve kineske kompanije čime je jasno poslata poruka kako Americi tako i partnerskim državama BRIKS-a.
Brazil: Za Južni Atlantik bez NATO pakta
Vraćajući se na analizu Strafora, Fridman na kraju zaključuje da bi Brazil mogao da predstavlja vojno-ekonomski izazov Americi ako razvije sopstvenu vazduhoplovnu i pomorsku silu kako bi dominirao Atlantikom između svoje obale i obale zapadne Afrike.
To bi rezultiralo takvim odnosom snaga na Južnom Atlantiku u kojem Brazil ne bi samo dominirao, već bi brazilske pomorske snage bile prisutne s obe strane Atlantika.
Pored toga, Brazil se zalaže za Južni Atlantik bez Severoatlanstkog (NATO) pakta, dok je istovremeno protiv stvaranja bilo kakvog "Južnoatlantskog pakta", po uzoru na NATO.
Ipak, zabrinutost Fridmana nije bila bez razloga. Brazilska vlada već je istakla nužnost jačanja mornarice, a kao razlog navela zaštitu novih naftnih nalazišta. S toga su brazilske oružane snage i mornarica u procesu su nabavke četiri francusko-španske podmornice klase "Scorpene", a u planu je i izgradnja nuklearne podmornice uz pomoć Francuske.
U ovom trenutku, Brazil još uvek zastupa manje konfrontirajuću spoljnu politiku kada je reč o Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, u svetlu onoga što danas znamo o budućnosti Brazila s razlogom postavljamo pitanje - Do koje granice da će se Brazil držati takve politike ako postane očigledno da im SAD stoje na putu?
