Kad najviše ne možeš, tad najviše moraš!

Većina ljudi ne voli da menja stvari kojima je zadovoljna, ali neke promene ne možete kontrolisati. Čovekova snaga se meri u onim situacijama kada ih zadesi nešto neočekivano, a da ono mogu stojički  podneti. Verujemo da se u velikom broju ljudi krije ta snaga, kod nekog više izražena. Kako naš narod voli da kaže "Kad najviše ne možeš, tad najviše moraš!". Tim povodom, danas vam izdvajamo odlomak iz dela "Derviš i smrt", slavnog pisca Meše Selimovića.

"Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametnute uslove."