Reči "Božić je Božić, a pecivo mu je brat" dobijaju dublji religijski smisao koji prevazilazi površinski kontekst, pokazujući da božićno prase ima korene u starinskoj srpskoj religiji. Veselin Čajkanović objašnjava da su praznici, poput Tucindana, proizašli iz paganskih vremena i asimilovani u hrišćanstvo, zadržavajući svoje veze s izvorištem. Autor istražuje običaje poput pripreme "Božićnjara" (pečenice) koji se smatraju ritualnim žrtvovanjem, a ne proizlaze iz biblijskih podloga. Povezuje ove običaje s paganskim verovanjima, naglašavajući kontinuitet srpske kulture s mračnim dubinama stare religije