"DVA SPRATA IZNAD GUBILIŠTA ONE SU URLALE" Pesma oca preživele sedmakinje iz "Ribnikara" nateraće vam suze na oči
Prošlo je tačno mesec dana od masakra u "Ribnikaru".
Mesec dana nakon masakra u OŠ "Vladislav Ribnikar", niko se nije oporavio. Sve što se dešavalo posle toga dodatno je otežalo suočavanje sa stvarnošću. Otac jedne devojčice sedmog razreda škole u kojoj je 3. maja 2023. ubijeno 10 osoba je svoje misli i emocije u ovom trenutku provukao kroz stihove pesme "Dva sprata iznad" koju vam prenosimo u celosti.
![](https://www.sd.rs/sites/default/files/styles/search_desktop/public/a/t/2023/06/02/347577920_1901094326930701_8012138925734019188_n.jpg?itok=Vo_6e4Y_)
TRI SCENARIJA ZA DEČAKA-UBICU: Stručnjaci otkrivaju da li porodica može da promeni identitet
![](https://www.sd.rs/sites/default/files/styles/search_desktop/public/a/t/2023/06/02/collage_maker-02-jun-2023-11-23-am-4036.jpg?itok=7fCwSS01)
"NEČIJE MAJKE VIŠE NEĆE DOČEKIVATI DECU IZ ŠKOLE..." Oproštajna poruka stradalim učenicima "Ribnikara" kida dušu i srce (FOTO)
![](https://www.sd.rs/sites/default/files/styles/search_desktop/public/a/t/2023/05/21/348364139_751525763421997_4469584667561412150_n.jpg?itok=FDeszt_C)
NORVEŽANI STIŽU U "RIBNIKAR" DA POMOGNU! Bavili su se slučajem Brejvikovog maskara nad 77 studenata, žele da pomognu da se trauma prevaziđe
Dva sprata iznad
(Mesec dana od tragedije u "Ribnikaru")
Dva sprata iznad gubilišta, one su urlale.
I smejale se.
Pa opet urlale.
Borile se protiv pijeteta. Protiv etike. Protiv Boga.
Neke ledene, većina manična.
Uronjene u zajednički pakleni oblak mržnje prema žrtvama. Prema malim dušama koje su otišle na onaj svet, a koje od njih traže da promene svoje navike.
Umesto ležerne šetnje jednom ulicom, moraće drugom ulicom.
Umesto jednog imena, moraće da izgovaraju drugo.
Umesto „elitnog mesta“, usudom tragedije u kojoj su neki drugi ljudi izgubili decu, sina, brata, ujaka… sad je to „njihovo mesto“ najgore, najtragičnije, najnotornije u zemlji. To ih čini besnim. Zverski.
Satima, kao u groznici hranjenja divljih životinja, one su govorile.
Urlale.
Uglas.
Na svakoga.
A kad su se umorile od groznice hranjenja, skovale su zao plan.
Tek tada, kao zveri čija se krzna puše u svežoj noći posle orgijaške potere celog čopora za plenom, krvavih očiju, ali zadovoljne sobom, sišle su dva sprata i izašle pored crno-belih ikona još nekanonizovanih svetitelja.
Sutra je novi dan. One imaju “pravo na život”.
U istoj ulici. Sa istim imenom.
Na osušenoj krvi mrtvih.“
(Autor je otac sedmakinje koja je preživela masakr u "Ribnikaru", naučni savetnik u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu)