"GOSPODARI ŽIVOTA I SMRTI" NA SLOBODI! Ovi članovi Zemunskog klana odslužili kaznu - ko izlazi sledeći?
Priča o ovoj mafijaškoj grupi i danas ne prestaje da intrigira.
Članovi Zemunskog klana koji su osuđeni za ubistvo premijera Zorana Đinđića i za mnoge druge brutalne zločine, polako su počeli da izlaze na slobodu nakon višegodišnjih robija.
Zvali su ih "gospodari života i smrti", a ono što najviše interesuje sve je - ko je odslužio kazne za svoja (ne)dela?
Prvi osuđenik koji je izašao iz zatvora bio je Saša Pejaković zvani Pele, i to 2013. godine. On je bivši pripadnik Jedinice za specijalne operacije (JSO), a zbog učestvovanja u ubistvu Đinđića na robiji je bio osam godina. Kako su medije ranije izveštavali, Pele je između ostalog bio telohranitelj Milorada Ulemeka Legije, nekadašnjeg komandanta JSO, Čedomira Jovanovića, lidera LDP-a, i Dušana Spasojevića Šiptara, ubijenog vođe zemunskog klana. On je kaznu izdržavao u Sremskoj Mitrovici.
Pejaković je negirao umešanost u ubistvo srpskog premijera Zorana Đinđića. Rekao je da je na dan atentata sa Spasojevićem "kontrolisao teren oko zgrade vlade", kao i da nije znao za plan ubistva.
Kaznu je odslužio i Željko Tojaga, poznatiji kao Žmigi ili "doktor za zolju", kako se sam predstavio na suđenju za ubistvo premijera Đinđića u Specijalnom sudu u Beogradu. Međutim, Sretko Kalinić u svojoj knjizi "Zemunski klan - ko je ko" tvrdi da je Tojaga u potpunosti nevin, kao i da nikad nije bio pripadnik najsurovijeg klana na ovim prostorima.
On je osuđen zbog pokušaja ubistva premijera Zorana Đinđića kod "Kombank arene" (tada hale Limes) 21. februara 2003. Prvobitno je bio osuđen na 30 godina robije, ali mu je kazna kasnije prepolovljena. Tojaga je dok je boravio u samici CZ-a štrajkovao glađu. Započeo je mesec dana nakon hapšenja - jeo je samo hleb i pio vodu, zbog čega je smršao 20 kilograma. Na sudu je tvrdio da nikada nije video Dušana Spasojevića, da ne poznaje članove zemunskog klana i da jedino poznaje Milorada Ulemeka Legiju. Takođe je rekao da nije učestvovao u atentatu na premijera Đinđića, tvrdeći da od 16. do 21. februara 2003. nije ni "silazio s Kopaonika". Tom prilikom je pokazao i novinarsku fotografiju rekonstrukcije pokušaja ubistva premijera kod hale "Limes", tvrdeći da "zoljom" nije moguće gađati automobil u pokretu sa bočne strane. Optužio je Zvezdana Jovanovića da je lažov jer ga je upleo u priču oko atentata.
Poslednje četiri godine robije boravio je u poluzatvorenom delu "Zabele" i redovno je dobijao slobodne vikende. Pušten je krajem aprila 2018. godine i to nakon više pisanih molbi za uslovni otpust.
Iz zatvora su pušteni Slobodan Pažin, Darko Milićević, Milomir Kaličanin. Dalibor Nišavić Čoda, Saša Petrović, Darko Milić, Dragan Miladinović, Milan Drča, Milan Jovanović, Srećko Trajković, Bojan Dolić, Slobodan Kovčić, Toni Gavrić, bivši zaposleni MUP, dok je Predragu Maletiću odmah izrečena oslobađajuća presuda.
Dušan Krsmanović trebalo bi uskoro da bude pušten iz zatvora u Sremskoj Mitrovici. Ovaj pripadnik "Zemunaca" jedini je na suđenju izrazio kajanje, ali ne zbog ubistva premijera Đinđića, već, kako je sam izjavio "zbog svega što ga je dovelo u situaciju u kojoj se našao". Zbog toga su mu stizale i pretnje, pa je to razlog zašto kaznu ne služi u Požarevcu, gde su svi ostali.
Uskoro pravo da traži uslovno puštanje sa robije, posle odslužene dve trećine kazne od 30 godina, stiče i Branislav Bezarević. On je bivši radnik BIA-e, koji je osuđen jer je članovima klana davao informacije o kretanju premijera. Jedini je od osuđenih ubica premijera koji zatvorsku kaznu služi u Beogradu, i to u novom zatvoru u Padinskoj Skeli.
Pripadnici "Zemunskog klana” osuđeni su na ukupno 348 godina zatvora, a većina njih se i 19 godina posle ubistva premijera Đinđića nalazi na izdržavanju kazne.
