LAZANSKI: Protekla godina ostaće zapamćena po tome što je hibridno ratovanje i zvanično stupilo na scenu
Burna godina za nama
Kontrola vesti, kontrola informacija, proizvodnja skandala – samo su deo arsenala hibridnog ratovanja, piše vojno-politički komentator Miroslav Lazanski, čiju novogodišnju kolumnu koju prenosimo u celini:
Bila je ovo burna godina koja će najverovatnije biti zapamćena i kao godina kada je hibridno ratovanje i zvanično stupilo na scenu. Naime, prvo su Amerikanci optužili Ruse da ih hakerišu, da su se metodama hibridnog ratovanja umešali u američke predsedničke izbore, da su hibridno ratovali 2014. na Krimu, onda su Rusi odgovorili da su to gluposti, ali da to upravo Ameri već godinama rade njima.
Pročitajte i:
Zatim je Vašington optužio Peking da se služi hibridnim ratovanjem i da kineski hakeri neprekidno upadaju u kompjuterske sisteme Pentagona, da bi krajem godine slične američke optužbe bile upućene i Severnoj Koreji. Pri čemu je protiv Severne Koreje ponovljena matrica hibridnog ratovanja još iz vremena "Pustinjske oluje" 1991.
Naime, tada je protiv Sadama Huseina upotrebljena izmišljena priča o kuvajtskim bebama koje su irački vojnici izvukli iz inkubatora i ostavili da umru. Sada je protiv Kim Džong Una lansirana priča o devojci koja je prebegla u Južnu Koreju, jer su joj u Severnoj Koreji nasilno izvršili abortus. Za irački slučaj je kasnije otkriveno da je za izmišljotinu iskorišćena kćerka ambasadora Kuvajta u Vašingtonu, naravno uz američku medijsku obradu, a za devojku iz Severne Koreje da je pre toga već dva puta bezuspešno pokušala da pobegne u Južnu Koreju. Što je, jelte, ipak dokaz demokratije u Severnoj Koreji: pokušate dva puta, ali imate još jednu šansu.
Momci iz Lenglija morali bi malo da porade na mašti, ne mogu se stalno bebe koristiti za hibridno ratovanje. U kojem će Donald Tramp svakako ostati upamćen i po sintagmi "fejk njuz".
O da, i hrvatski je premijer Andrej Plenković usred afere "Agrokor" izjavio kako je Hrvatska meta u hibridnom ratu, da bi nekoliko dana kasnije predsednica gospođa Kolinda Grabar Kitarović rekla da nema hibridnog rata protiv Hrvatske. Ako imate bilo kakve probleme, samo se pozovite na hibridni rat koji se vodi protiv vas. I svi će to shvatiti jako ozbiljno, jer, zaboga, termin je tako fensi.
Amerikanci sada optužuju načelnika Generalštaba Ruskih oružanih snaga generala Valerija Gerasimova da je tvorac hibridnog ratovanja, da je još 2013. rekao "kako u ratovima ne moraju da pobeđuju oni sa više oružja, nego oni koji kontrolišu informacije", a kontrola informacija je prvenstveno zapadni izum. Jednog običnog dana 1898. godine, londonski "Tajms" na naslovnoj strani je objavio svoje uobičajene reklame, zatim na sledećoj strani prikaz najnovijih romana, pa tek onda opširan izveštaj o situaciji na Balkanu. Sve zajedno, list je imao 19 stubaca stranih vesti, osam stubaca domaćih vesti i tri o lovu na lososa. Pedeset godina kasnije na naslovnoj strani još uvek se nalaze reklame i uvodnici o Italiji, Kanadi, Kini i krizi zapadne civilizacije.
Lazanski otkrio zanimljive detalje o bombardovanju Banskih dvora u Zagrebu 1991. godine
Sto godina kasnije reklame na naslovnoj strani zamenjene su člancima, bilo ih je šest, samo jedan se odnosio na inostranstvo, a u njemu je bilo reči o novoj devojci Leonarda Dikaprija. Kontrola vesti, kontrola informacija, proizvodnja skandala – samo su deo arsenala hibridnog ratovanja. Zapravo smo suočeni sa modernim paradoksom: u eri globalizacije vest ima mnogo više lokalni karakter nego što je to bio slučaj onda kada se komunikacija s inostranstvo odvijala telegrafom. Još jedan paradoks jeste da novine koje pišu o javnim ličnostima – zvezdama i sportu tiražno pobeđuju novine u kojima dominira politika i ekonomija. Težište se sa spoljne politike pomera na unutrašnju, sa politike uopšte na tekstove o ljudskim sudbinama, pa onda na skandale. Reč je o mentalnom zatupljivanju, mlaćenju prazne slame, zabludama i predrasudama, rekli bi jedni. To čitaoci i gledaoci vole, kažu drugi.
Ipak, vest nije proizvod kao bilo koji drugi. Šesnaestog avgusta 1977. Si-Bi-Es je otpočeo svoj dnevnik šestominutnim izveštajem o ugovoru o Panamskom kanalu. Skoro da niko to nije gledao, jer tog je dana umro Elvis Prisli. Minutaža na televiziji, ili dužina novinarskog teksta nisu odraz uticaja, ljudi apsorbuju samo ono što ih zanima.
Amerika već više od godinu dana živi u političkim skandalima sa Donaldom Trampom. Mora se priznati da mnogi u Vašingtonu upravo i žive od zla protiv kojeg se bore i kojem žele da stanu na put. Šteta u svemu tome predstavlja senku skandala, javno iznošenje te štete sastavni je deo skandala. Vojnici hibridnog ratovanja računaju upravo na taj efekat.
Šta je to skandal, pa i obavešteni i politički, zavisi od vremena u kojem živimo. Ljudi koji su pogođeni skandalom razvijaju sopstvena osećanja i sopstveni jezik, ali upravo zbog takvog načina razmišljanja i nastaju skandali. Neko je dobro proučio ličnost Donalda Trampa i pre nego je ušao u Belu kuću. Odnosno, upravo i zato jer je hteo da uđe u Belu kuću.
Politički skandal podređen je strogo konvencionalnim pravilima, tvorci hibridnog ratovanja računaju na činjenicu da moraju da postoje konvencionalne okolnosti da bi izbio skandal. Kada skandal izazove štetu, postavlja se pitanje kakvi su idejni koreni za tako nešto već postojali. Da li se okolnosti u kojima je nastala šteta javljaju tek u trenutku društvene potrebe, ili takve okolnosti već postoje da bi u određenom trenutku to samo izbilo na površinu. Drugim rečima, u hibridnom ratovanju svi drugi uče od najboljih. Od Amera.