Pre 23 godine Srbima su spalili ognjište i veru: Kako su Hrvati i Albanci postali BRAĆA PO ZLOČINIMA? (FOTO/VIDEO)

Predsednik Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je u nedavnoj poseti Tirani izjavila da su Albanci Hrvatima "braća po oružju", a oko 2.900 Albanaca je učestvovalo u hrvatskoj vojsci za vreme njihovog napada na Jugoslaviju i ratu 1991-1995 godine.

Od tih 2.900 Albanaca, 2.579 je dobrovoljaca, prema hrvatskim podacima. Od tog broja, poginulo je 86, 37 se smatra nestalima, a više od 500 ih je ranjeno. Oko 300 Albanaca ratnih invalida ostvaruju prava u Hrvatskoj. 

Unija i udruženja Albanaca u "domovinskom ratu" i njihov predsednik Esad Čolaku je prošle godine pozvao ustaškog pevača Marka Perkovića Tompsona da poseti tzv. Kosovo. 

Bekim Beriša, rođen u Peći 1966. godine, a ratovao je u RSK, BiH i na Kosovu i Metohiji. U Metohiji je poginuo 1998. godine kod Junika, a bio je i general terorističke OVK.

Rahim Ademi, rođen 1954. godine u opštini Vučitrn na Kosovu i Metohiju. Godine 1976. je završio Vojnu akademiju u Beogradu, a 1986. je bio zatvoren u Sarajevu i osuđen zbog špijunaže. U hrvatskoj vojsci je bio general. Ilegalno je radio 1990. godine na organizaciji "Zengi" pod šifrovanim imenom Ivo Mikulandra. 

Godine 1991. je prešao u hrvatsku vojsku, učestvovao je u operaciji Maslenica, a i u zločinačkoj operaciji Medački džep. Srpska sela Medak, Počitelj, Čituluk i Divoselo opljačkana su i sravljena pod zemljom, iako su bila pod zaštitom UNPROFOR-a. Učestvovao je i u "Oluji", a i u akcijama "Maestral" i "Južni potez". Zbog zločina u Medačkom džepu, Haški tribunal je 2001. godine protiv njega podigao optužnicu. Predao se Haškom sudu, a već 2002. godine pušten je na privremenu slobodu. Godine 2005. Hag je, prvi put u svojoj neslavnoj istoriji, njegov predmet ustupio hrvatskom pravosođu. Pored njega su optuženi bili Mirko Norac i Janko Bobetko. 

Bobetko je umro, a nije potpisao optužnicu, jer su ustaše iz HDZ-a čuvale njegovu kuću kako mu ne bi bila uručena. 

Norac je zbog strašnih zločina nad Srbima osuđen na 7 godina zatvora, a u zatvoru se oženio, dobio je sina i završio je fakultet. Iz zatvora je otišao na svadbu, a na svadbi zločinca su bile prisutne poznate hrvatske političke i medijske ličnosti. 

Rahim Ademi je oslobođen 2008. godine uz obrazloženje suda da je "bio samo formalni zamenik komandanta na tom području, a da je Tuđman imao drugu liniju komandovanja preko Davora Loše Komazeca", ali ni njemu posle nije suđeno. 

Agim Čeku, rođen 1960. u mestu Ćuška kod Peći, završio je Vojnu gimnaziju u Beogradu, a i Vojnu akademiju. Dezertirao je1991. iz JNA u hrvatsku vojsku i ratovao je u Gospiću, isto umešan u zločine u Medačkom džepu. Godine 1995. je bio šef štaba vojne oblasti Gospić, komandovao je raznim jedinicama i u "Oluji" i u BiH. Posle "Oluje" je dobio čin "stožernog brigadira", a 1998. se vratio na Kosovo i Metohiju u terorističku OVK. Bio je samozvani premijer lažne države Kosovo, a Srbija je za njim raspisala poternicu. Bio je više puta hapšen u stranim državama, ali nikad nije bio isporučen Srbiji. Oženjen je Dragicom Punoš, iz srpskog sela kod Benkovca. 

Božo Bačelić (izvorno ime Ređo Đinđić), toliko je voleo sve što je hrvatsko da je promenio ime. Bačelić je 11.8.1995. lično ubio u Prukljanu kod Šibenika, srpske starce Nikolu i Milicu Damjanić, a nije im pomoglo ni to što im je unuk bio oficir u hrvatskoj vojsci. Izrešetao ih je, a posle je svojim vojnicima naredio da ih spale. Ubio je i jednog zarobljenog srpskog vojnika Vuka Mandića.

Osuđen je na 7 godina zatvora. On, Albanac, je jedini pripadnik hrvatske vojske koji je osuđen za zločine u toku "Oluje", a i dan danas ističe svoje ustaštvo u prvi plan.