HRVATSKI ISTORIČAR RAZVALIO BEČKO-VATIKANSKE LAŽI: Znamo jezik pčela, a o jeziku ILIRA NI TRAGA NI GLASA!
Zašto ćute?!
Čudno je da toliko znamo o jeziku pčela, a o jeziku Ilira sveznajuća bečko-berlinska istoriografija ne zna ništa, ili neće da zna. Tako najveći engleski stručnjak za Ilire, Džon Vilkes kaže da su Iliri govorili jezikom od kojeg ni jedan trag nije preživio
Te 1927. godine, austrijski profesor zoologije Karl von Frič objavio je knjigu "Aus dem Leben der Bienen" ( Iz života pečela) u kojoj je dokazao da jezik nije svojstven samo za ljude jer i pčele imaju kompleksan sistem komunikacije. Trebalo je proći 46 godina da naučna zajednica prihvati to otkriće, te je Frič konačno 1973. nagrađen Nobelovom nagradom.
Pčelinji jezik je jezik plesa. Kroz ples pčela preko apstraknih simbola poznatih drugim pčelama pokazuje gde se nalazi hrana u odnosu na košnicu i sunce i na kojoj udaljenosti. Pčele uvek plešu u pravcu sunca, prave osmice, a pokretima repom označuju udaljenost hrane od košnice. Napisane su stotine radova i knjiga o jeziku pčela.
Čudno je da toliko znamo o jeziku pčela, a o jeziku Ilira sveznajuća bečko-berlinska istoriografija ne zna ništa, ili neće da zna. Tako najveći engleski stručnjak za Ilire, Džon Vilkes kaže da su Iliri govorili jezikom od kojeg ni jedan trag nije preživio.
Ako je iko trebao zapamtiti jezik Ilira onda su to Cincari. Oni su na Balkanu više od 2.000 godina. Potomci su autohtonog stanovništva (Ilira, Tračana, Dardanaca) i rimskih legionara, pripadnika 5. rimske legije. Ime im dolazi od latinske riječi "quinque" koja znači pet. Očekivalo bi se da je njihov jezik mešavina latinskog i jezika antičkih stanovnika Balkana. Jezik Cincara je mešavina latinskog i srpskog. Da su Iliri, Tračani i Dardanci govorili neki drugi jezik, onda jezik Cincara ne bi bio spoj latinskog i srpskog, nego latinskog i tog fantomskog jezika. Da su Iliri govorili albanski, onda bi cincarski bio mešavina latinskog i albanskog.
Zašto se u albanskom ne oseća uticaj starog latinskog jezika iz vremena Rimskog carstva? Nego samo talijanskog i rumunskog, a znamo da su im Talijani i Rumuni stvarali jezik u 19. i 20. veku. Zašto se u latinskom ne oseća uticaj albanskog? Ako su Albanci Iliri, onda su vekovima živeli pored Rimljana što bi se moralo osetiti i u međusobnoj razmeni reči latinskog i albanskog, a ta razmena ne postoji. Sa druge strane, imamo stotine latinskih reči u srpskom, ali i stotine srpskih reči u latinskom.
Kad zastupnike bečko-berlinske sekte pitamo zašto baštinimo toliko puno običaja, tradicija i verovanja autohtonog stanovništa Balkana pree 7. vrka, oni nam kažu da smo to preuzeli od njih kad smo se doselili. Ako smo preuzeli kultove, način izrade ukrasa, način pečenja hljeba, pogrebne običaje, odeću, kape, opanke... zašto nismo preuzeli ni jednu jedinu reč?
Da su Iliri govorili albanski, u današnjem srpskom bi moralo biti bar 20-30 posto albanskih reči. Da su Iliri govorili bilo koji jezik koji nije srpski, te reči bi morale postojati u našem jeziku, bar deo njih. Nije moguće da smo od Ilira preuzeli sve osim reči.
Kako to da bar na nekom usamljenom jadranskom ostrvu kao što je Susak gde nije bilo dodira sa spoljnim svetom nije ostao neki "ilirski" jezik? Ili bar njegovi tragovi? Kako to da ni jedna izolovana planinska populacija, ni jedni stočari, ni jedni nomadi, u Crnoj gori, Dalmaciji, Hercegovini... nisu zadržali taj jezik ili bar neke njegove reči? Hrvatsko Zagorje je mesto gde možda i više od 2 000 godina nije bilo ozbiljnijih ratnih sukoba. Regija koju su zaobilazile vojske i ratovi. Kako to da bar tamo, u osamljeni selima Bednje nema ni jedne jedine reči tog "ilirskog" ili albanskog jezika?
Od Vardara do Triglava nigde, ni u jednom selu ne postoji neka populacija koja je zadržala bar jednu reč tog "ilirskog" ili albanskog jezika. Da li je moguće da su Sloveni u 7. veku išli od sela do sela i zatirali baš sve govornike tog fantomskog ilirskog jezika? Mađari su hiljadu godina vladali Hrvatskom, pa nikad nisu nametnuli mađarski, čak ni u Međimurju koje je na samoj granici sa Mađarskom, a Slaveni su navodno nametnuli svoj jezik na celom Balkanu bez da su nekim delovima Balkana ikad vladali. Turci nisu 500 godina uspeli nametnuti turski u Makedoniji, Mlečani 1000 godina romanski u Dubrovniku, a Sloveni navodno svoj jezik nameću kao zarazu, čak i u mestima gde nikad nisu ni bili vlast.
Vekovima su Vatikan, Beč i Carigrad srpsko-hrvatski u svojim dokumentima nazivali ilirskim. Svi naši drevni pisci su naš jezik nazivali ilirskim. Postoje desetine rečnika još od srednjeg veka koji srpsko-hrvatski nazivaju ilirskim. Nikad niko albanski ni neki drugi jezik nije zvao ilirskim. Jedino logično rešenje je da su stanovnici Balkana isti jezik pričali i prije 7. veka i posle njega. I u antici i u srednjem veku i do danas.
Iako stručnjaci tvrde da od ilirskog nije ostalo ništa, našao sam nekoliko riječi. Sveti Jeronim koji je bio Ilir iz današnje Bosne i Hercegovine prevodi ime "Tihius" na jeziku Ilira kao tih. I danas postoji ime Tihomir, ne kod Albanaca, nego kod nas. Brat Stefana Nemanje zvao se Tihomir. Za piće od zobi koje su Iliri pili sv. Jeronim piše da se zvalo "zobaja". Antički pisci poput Pseudo-Aristotela navode da su Iliri pravili odličnu medovinu. Rimski povesničar Priscus koji je rođen i živio u Panoniji kaže da su autohtoni stanovnici Balkana tu medovinu na svom jeziku nazivali "medos". Na kojem se jeziku med kaže med? Ni na albanskom, ni na latinskom ni na engleskom. Jedino na našem.
Prema legendi pčela i med su dar koji je Bog dao Adamu i Evi kad ih je isterao iz Rajskog vrta. U slavenskoj mitologiji pčela je mitski predak Slavena i pomoćnik Beloboga. Od pčelinjeg meda pravi se medovača koju su pili naši drevni preci - Iliri, Tračani, Dardanci, kasnije Nemanjići i Kraljević Marko, a do danas se pije od Istre do Šumadije. Ne znam kako se med kaže na jeziku pčela, ali se na jeziku Ilira zvao - med.
