NA BLAGOVESTI 1992. OSLOBOĐEN JE KUPRES: Po ulicama i oko grada leže desetine mrtvih

Najviše Srba ubijeno je u naselju Kratelj, u kojem su mnoge kuće zapaljene. Zahvaljujući grupama hrabrih srpskih teritorijalaca hrvatska vojska i jedinice HOS još uvek nisu uspjele da zauzmu cijeli grad.

Rano ujutro kupreški Hrvati svoje zarobljene komšije Srbe, njih više od pedeset, bose, u koloni, pješice, odvode u Šujicu. Među zarobljenicima je i pravoslavni sveštenik Zoran Perković, porjeklom sa Nišićke visoravni. Iako mu je sjedište parohije u Novom Selu, došao je u Kupres sa podjeli sudbinu svog naroda.

Na prevoju Stržanj, Žarko Živanić je pokušao da pobjegne iz zarobljeničke kolone, ali je ubijen. 

Iz Šujice, Srbi će biti odvedeni u logore u Zapadnoj Hercegovini i Hrvatskoj. U splitskoj Lori, logorima u Zadru, Ljubuškom, Vrgorcu i Duvnu biće podvrgnuti zvjerskom mučenju, kakvo normalan ljudski mozak ne može ni da smisli, a kamoli čini. Trojica su podlegla svakodnevnom batinjanju a njih 16 ubijeno i zakopano na nepoznatom mjestu. 

Rano prijepodne nastavljena su napadna dejstva JNA, iz dan ranije zauzetih Zlosela, prema Kupresu. U borbu su uvedena i dva preostala bataljona 13. partizanske brigade – 1. mrkonjićki i 2. ključki. 

Neposrednu komandu nad jedinicama u napadu preuzeo je pukovnik Slavko Lisica, koji se  vratio iz Knina, u koji je otišao dan ranije da traži pojačanje. Komandant Kninskog korpusa  JNA Ratko Mladić mu je na raspolaganje dao i 9. oklopni bataljon pod komandom potpukovnika Mile Aćimova. Oko podneva Aćimov, sa osam tenkova i oklopnim transporterima, stiže u Bili Potok, gdje se posade u hodu popunjavaju sa 13 „jutelovaca“, boraca dobrovoljačke čete iz Blagaja (ostali „specijalci“ su zbog straha odbili da pođu u akciju, pobjegli kućama ili ostali da ratuju protiv piva pred prodavnicom u Novom Selu). 

Hrvati su primjetili grupisanje u Bilom Potoku, pa su ga zasuli žestokom artiljerijskom vatrom iz haubica u Šujici i minobacača od Poganca.

Lisica izdaje naređenje da novopridošli tenkovi ne idu cestom kroz Zlosela, već prečicom, preko livada, pravo na Osmanlije i Kupres. On sjeda u treći po redu tenk, u kojem se nalazio i Aćimov. U jedinici uglavnom mladi vojnici, među njima mnogo Šiptara i Mađara.

U vrijeme kad Lisica sa svojom grupom kreće iz Bilog Potoka, čelo napadnih snaga koje predvode tenkovi, pripadnici Dobrovoljačkog bataljona („Beli orlovi“)  pod komandom Jove Ostojića i dobrovoljci iz Šipova već vodi borbu na ulazu u Lovrića dolinu,  trpeći  snažnu vatru sa Čardačice, Bašinca i iz pravca majdana pijeska i Male Plazenice. 

Srpske snage sada na raspolaganju imaju 17 tenkova T-55, 8 oklopnih transportera, pet borbenih vozila pješadije i pet “praga“.  Svjesni premoći protivnika, Hrvati nisu rizikovali i svoje oklope uvodili u borbu, već su ih zadržali na liniji postavljenoj na Kupreškom polju ispod Gornjeg Malovana, koju užurbano utvrđuju za odsudnu bitku, kojom će pokušati da spriječe dalji prodor JNA prema Donjem Malovanu, Šujici, Duvnu i Livnu.

Jedinice JNA u Lovrića dolini i u Olovu zarobljavaju više desetina hrvatskih teritorijalaca.

Oko 14 časova tenkovi ulaze u Kupres. Nešto kasnije, lijevo od saobraćajnice u grad je ušao ključki, a desno od nje mrkonjićki bataljon. 

Oslobodioce su dočekali preostali branioci centra grada, preplašeni civili i tijela ubijenih teritorijalaca. 

Na lijevom krilu, šipovački bataljon 13. brigade  je bez otpora zauzeo Mala kupreška vrata i izbio na padine Male Plazenice. Na desnom krilu, petrovački bataljon iz sastava 11. proleterske brigade  je iz Mrđebara ušao u Stražbenicu,  južne i zapadne obode Zlosela i ostao da pokriva taj prostor.

Hrvatske snage su se povukle prema Botunu i Kukavicama, gdje dio boraca pokušava da organizuje odbranu. Većina bježi u Bugojno i Tomislavgrad. 

U toku prijepodneva, Hrvati su sa jednim tenkom T 55 i transporterom, te vodom pješadije, ušli u nebranjeni Rilić, iz kojeg su se srpski teritorijalci i narod povukli u šumu iznad sela. 

Bježeći iz Kupresa preko Kudilja, u pravcu Ravanjskih vrata, manja grupa hrvatskih vojnika u šumi Omar nailazi na zbjeg Srba iz Rilića i Zanagline. U okršaju ginu trojica teritorijalaca iz Zanagline i trojica bojovnika. U odvojenoj akciji hrvatskih vojnika na drugoj strani šume ginu dvojica teritorijalaca iz Rilića.

Od 3. aprila i početka izvođenja dejstava prema Kupresu do 7. aprila uveče jedinice JNA imale su petoricu poginulih, 12 teže i 36 lakše ranjenih vojnika. Hrvati su maljutkama oštetili tri tenka.

U Kupresu je pronađeno dvadeset mrtvih Srba, dok sudbina više od 100 teritorijalaca i civila nije bila poznata. Kasnije će se ispostaviti da je većina njih ili odvedenalj u logore u Hrvatskoj ili ubijena prilikom pokušaja izvlačenja iz grada. Neki od ubijenih su bili vidno masakrirani.

Nekoliko časova nakon oslobađanja, u sumrak, dok mrtvi još leže po ulicama, u Kupresu počinje sveopšta pljačka. Prvo društvene imovine, a zatim hrvatskih, muslimanskih i napuštenih srpskih kuća i stanova. 

Prednjače „beli orlovi“, dobrovoljci iz Srbije, u stopu ih prate dobrovoljci iz Šipova, a ne zaostaje ni dio mještana. Razvaljuju se vrata, razbijaju izlozi prodavnica u glavnoj ulici, pljačkaške grupe upadaju u poštu, banku, javna preduzeća...Prvo se krade tehnika, a zatim sve redom.

Desetine ukradenih automobila (uključujući i srpske) napunjenih ukradenom robom u toku večeri i noći odvezeno je u pravcu Šipova, do kojeg pojedini „oslobodioci“, među kojima su i pojedini kupreški milicioneri,  prave po više „tura“.

Skupština srpskog naroda u BiH na zasjedanju u Banjaluci proglasila je nezavisnost Srpske Republike BiH, koja "može stupiti u zajednicu sa drugim subjektivitetima u Jugoslaviji". 

Biljana Plavšić i Nikola Koljević informisali su Skupštinu da su podnijeli ostavke na članstvo u Predsjedništvu BiH.