ŽIVOT OKONČAO NA VRAČARU, PORED PARKA KOJI NOSI NJEGOVO IME: Ovde je živeo vatreni patriota i srpski vojvoda
Na njegovu inicijativu, kuća je utvrđena za spomenik kulture 1957. godine
Vojvoda Petar Bojović bio je načelnik Vrhovne komande srpske vojske, komandant Prve srpske armije i oslobodilac Beograda 1918. godine. Vatreni patriota koji je svoj život posvetio otadžbini, život je okončao u Trnskoj ulici na Vračaru, nedaleko od parka koji danas nosi njegovo ime.
![](https://www.srbijadanas.com/sites/default/files/styles/search_desktop/public/a/t/2021/08/15/cerska-bitka_0.jpg?itok=nzdX6wEG)
CERSKA BITKA - Ovo je pet zanimljivosti o prvoj velikoj pobedi srpske vojske u Velikom ratu (VIDEO)
![](https://www.srbijadanas.com/sites/default/files/styles/search_desktop/public/a/t/2021/07/29/knez_mihailo.jpg?itok=rzbwJFfm)
PRVI DEKOLTE U SRBIJI: Ovako je dvor zanemeo pred raskošnom lepoticom, knez jednim potezom sprečio skandal
![](https://www.srbijadanas.com/sites/default/files/styles/search_desktop/public/a/t/2021/07/22/njegos_i_milica.jpg?itok=VeOCCzW_)
VLADIKA KOJI JE KRŠIO PRAVILA: Njegošu je srce igralo za ženama iako nije smelo, a jednu je izabrao da bude NJEGOVA KNEGINJA
Petar Bojović je jedan od četvorice znamenitih srpskih vojvoda, pored Radomira Putnika, Živojina Mišića i Stepe Stepanovića. Učestvovao je u šest ratova i odlikovan je sa 26 srpskih i jugoslovenskih odlikovanja i 16 u drugim državama, među kojima su Rusija, Francuska i Velika Britanija.
Ovako je o vojvodi Bojoviću pisao Arčibald Rajs:
"Vojvoda Bojović je vatreni patriota. On je svoj život posvetio svojoj zemlji. Njegove glavne osobine su iskrenost, požrtvovanje i dobronamernost. Ovaj hrabri vojnik je blag. Njegov glas, malo potmuo, gotovo se nikad ne izdiže i njegove oči koje gledaju pravo u vaše, imaju nečeg melanholičnog. To je nostalgija za otadžbinom i žalost za svima onima koji su izginuli za njenu slobodu."
Kuća u Trnskoj ulici broj 25 podignuta je 1926. godine za Maru Jović, kao skromna prigradska vila sa predbaštom, prema projektu inženjera Mladimira Valovskog.
Oblikovana je u duhu arhitekture akademizma, centralni deo fasade je uvučen, dok su bočni rizaliti glavne fasade dekorativno obrađeni, i to naročito oko prozora.
Bočni rizaliti završavaju se atikama. Centralni deo fasade je naglašen balkonskom i stepenišnom ogradom od gvožđa. Ostale fasade zgrade nisu bile dekorativno obrađene.
Vojvoda Bojović je kupio kuću sa dvorištem 1928. godine, uloživši svoju novčanu nagradu dobijenu za ratne zasluge.
Na prostoru ispred kuće vojvoda je uredio baštu koja se sastojala od nekoliko borova, jela, tuja i ukrasnog šiblja.
Želja vojvode Petra Bojovića bila je da se kuća ostavi pokolenjima kao spomen na ljude minulih oslobodilačkih ratova, od 1912. do 1918. godine. Njegov sin, inženjer Božidar Bojović, izvršio je ovu želju i kuću kao zaostavštinu poklonio Vojnom muzeju.
Na njegovu inicijativu, kuća je utvrđena za spomenik kulture 1957. godine, a 15 godina kasnije kuću je kupila fabrika farmaceutskih i hemijskih proizvoda "Zdravlje" iz Leskovca, a danas je u vlasništvu firme "Građevinar".
Vojvoda Petar Bojović odlikovan je najvišim srpskim, jugoslovenskim i mnogim stranim ordenjem. Nosilac je Ordena jugoslovenske krune prvog reda, Ordena Karađorđeve zvezde prvog reda i francuskog Ordena Legije časti. Uvršten je u red najvećih vojskovođa Prvog svetskog rata i srpske ratne istorije.
Drugi svetski rat vojvoda Bojović je preživeo u kućnom pritvoru u Trnskoj ulici. U ovoj kući stanovao je sve do svoje smrti, januara 1945. godine.
Društvo za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije postavilo je bistu na njegov grob 1989. godine.
U znak zahvalnosti srpskom vojvodi, u blizini njegove kuće, u parku kod Kalenić pijace, 1993. godine postavljena je bronzana bista Petra Bojovića na postamentu od sivog mermera. Bista je realizovana u duhu portretskog realizma i predstavlja vojvodu Bojovića u vojničkoj uniformi. Prema natpisu, autor ovog dela je Drinka Radovanović.
Takođe, u samom centru Beograda, bulevar koji opasuje donji grad Beogradske tvrđave danas nosi njegovo ime.
Na bronzanoj spomen-ploči koja je do 2010. godine stajala na stubu dvorišne ograde, desno od kapije, bile su ispisane njegove najznačajnije titule i vojni uspesi.