NEOČEKIVANI EFEKTI
Ženi dijagnostikovali rak, pa je uputili na OPERACIJU, a ono što je usledilo nije mogla ni da sanja
Nakon zahvata se suočila sa promenama koje su uticale na njen identitet.
Operacije ne donose samo fizičke promene, već mogu izazvati i neočekivane mentalne i emocionalne posledice. Zanimljivo je da se neki ljudi nakon određenih zahvata probude s naglaskom koji nikada ranije nisu imali ili čak s promenjenim ponašanjem i stavovima.
Ove promene mogu biti privremene ili trajne, a uzrokovane su različitim faktorima, poput uticaja anestezije na mozak ili emocionalnog stresa povezanog s operacijom.
Prošla je nedelja dana od operacije Kim Hol kada je njena sestra prvi put primetila nešto neobično u vezi s njenim glasom.
"Mama i sestra su došle da me posete, a sestra je rekla mami da zvučim veoma otmeno", ispričala je 57-godišnjakinja.
Hol, koja je odrasla u australijskom gradu Gulburnu, podvrgnuta je rekonstrukciji vilice nakon što joj je dijagnostikovan planocelularni karcinom, oblik raka, u donjoj vilici.
Ubrzo su i drugi ljudi, uključujući njenog hirurga, primetili razliku u njenom govoru.
"Mislila sam da preteruju. Nisam primećivala da sam se promenila, bila sam ista", našalila se Hol.
Nakon operacije imala je poteškoća s govorom, ali je na kraju i sama čula promenu u svom naglasku. Umesto svog prepoznatljivog australijskog akcenta, pričala je s naglaskom koji su opisali kao severnoengleski.
"Neki kažu da zvučim kao da sam iz Jorkšira u Engleskoj. Nikada nisam bila u Engleskoj", rekla je Hol, dodajući da nikada nije imala želju da poseti Ujedinjeno Kraljevstvo, ali će sada možda morati da otputuje, s obzirom na okolnosti.
Promena u njenom glasu poznata je kao sindrom stranog naglaska, retko neurološko stanje koje se obično javlja nakon moždanog udara ili povrede mozga. Sindrom stranog naglaska je izuzetno redak – do 2019. godine zabeleženo je samo 112 slučajeva širom sveta. Iako naziv sugeriše da osoba usvaja novi naglasak, logoped dr Ema Čarter, koja pomaže Hol u rehabilitaciji, objašnjava da se zapravo ne radi o pravom naglasku.
"To je poremećaj govora koji primarno utiče na samoglasnike. Samoglasnici u velikoj meri određuju naglasak, pa ono što se zapravo dogodilo jeste da je njen mozak na neki način promenio način na koji izgovara samoglasnike, a mi kao slušaoci povezujemo to s nečim poznatim, zbog čega zvuči kao da ima engleski naglasak", objasnila je dr Čarter.
Ipak, Holin slučaj je posebno neobičan.
"Bila sam veoma iznenađena. Obično je uzrok moždani udar ili povreda mozga. Mnogo ređe se ovo dešava posle operacije, ali nije nemoguće", rekla je Čarter.
Hol je morala na operaciju nakon što je otišla kod zubara zbog zubobolje, što je dovelo do biopsije i kasnije dijagnoze raka.
"Ni u najluđim snovima nisam pomislila da imam rak glave i vrata", rekla je.
Iako je dijagnoza bila šokantna, donela joj je i određeno olakšanje jer je konačno saznala zašto je mesecima trpela jake bolove.
Hol je prošla kroz 34 runde zračenja i hemoterapije, kao i kroz brojne operacije u okviru lečenja.
"Sećam se da mi je hirurg, kada sam ga prvi put upoznala, rekao da može da mi izleči rak, ali da moja vilica nikada više neće biti ista. Bio je iskren", objasnila je Hol.
Morala je ponovo da nauči da govori, guta i pije. Iako je zahvalna što je izlečena, ponekad joj nedostaje njen izvorni australijski naglasak.
"To sam bila ja. Sada se ponekad borim s glasom", rekla je.
Hol radi kao pomoćni radnik u školi u Gulburnu i priznaje da joj posao ponekad može biti izazovan.
"Dođem na posao i jako se frustriram jer postoje reči koje ne mogu da izgovorim zbog australijskog vokabulara. Ponekad ne mogu da pronađem prave reči kada radim s decom u školi", objasnila je.
Na primer, reč "Australija" joj predstavlja poseban izazov za izgovor.
Pored toga, Hol je izgubila čulo ukusa i od operacije ne može da jede čvrstu hranu.
"Sve što jedem ili pijem, moram da pomirišem. Još uvek ne mogu da jedem, i dalje sam na smutijima i kašastoj hrani", objasnila je.
Ova situacija utiče i na njen društveni život. "Ne izlazim često, jer kada izađeš, moraš da nađeš mesto gde služe smutije ili supu koja je dovoljno glatka", dodala je.
Uprkos izazovima, srećna je što više nema rak i ostaje pozitivna kada razmišlja o budućnosti, dok nastavlja da radi sa svojim logopedom.
"Živa sam, nije me briga kako govorim. Do određene mere, volela bih da se vratim na staro, kao i svi koji su se borili s rakom, ali ne želim da se opterećujem time. Želim da pokušam da se radujem budućnosti, kakva god ona bila", zaključila je.