Crna Gora ne želi da zaštiti ćirilicu
Skupštinski odbor Crne Gora odbio je predlog o zaštiti ćiriličnog pisma koji su predložili predstavnici opozicije.
MOŽE li ćirilica u Crnoj Gori preživeti? Pismo koje je bilo (i ostalo) nezaobilazni deo identiteta crnogorskog (pravoslavnog) čoveka, dugo već gubi bitku pred latinizacijom podlovćenske državice.
Pre tri dana u Skupštini Crne Gore nije prihvaćen predlog zakona o zaštiti ćirilice koji su podneli opozicioni poslanici Neven Gošović, Aleksandar Damjanović, Radovan Asanović i Novica Stanić.
Uzalud što su podsetili da ne postoje ni istorijski, ni kulturni, ni estetski, ni lingvistički, ni verski, a ni tehničko-tehnološki razlozi za napuštanje ćirilice.
Njeno napuštanje znači prekid sa našim kulturnim i duhovnim identitetom, odnosno odricanje od svog kulturnog nasleđa, poručili su ovi poslanici, podsećajući na ustavnu odredbu o ravnopravnosti ćirilice i latinice i ocenjujući da ćirilica u Crnoj Gori nema taj status.
Najbolju ocenu pogubnog zaborava ćirilice, za koji se nada da je privremen, dala je prof. dr Jelica Stojanović. "Ako ne bude tako, Crna Gora bi se odrekla sebe i svog porekla. Maternje i vekovno pismo ovih prostora jeste ćirilica, sveto i osveštano pismo. Ako ćirilica nije pismo Crne Gore, ispada da je Crna Gora vekovima bila nepismena, a ako danas nema ćirilice, to znači da Crna Gora hoće da raskine sa samom sobom, da napravi rez sa svojom pismenošću", ističe dr Stojanović.
Nasuprot ustavnoj odredbi o ravnopravnosti pisama u javnoj komunikaciji, ćirilica u Crnoj Gori danas ima status dozvoljenog, ali ne i obavezujućeg pisma, pišu Većernje Novosti.
Profesor Veselin Matović je izjavio kako u Ustavu ova dva pisma nisu postavljena ravnopravno, jer je latinica privilegovana kao "službeni", a ćirilica diskriminasana kao nižerazredni jezik "u službenoj upotrebi".
U čemu je razlika između "službenog" jezika i onoga u "službenoj upotrebi", i zašto je prvi "državni", a drugi to nije, nikada niko nije utvrdio. Kako kaže prof. Miloš Kovačević: Po tome je "crnogorski" verovatno jedini od svih u ustavu zapisanih jezika u svetu "službeni jezik", ali ne i "jezik u službenoj upotrebi".
