Dilema roditelja: Privatni ili državni vrtići?
Beograd - Roditelji često beže od ideje da svoje mališane upišu u privatni vrtić, jer se vode teorijom da je preskupo, a drugi zaobilaze državne u širokom luku, zbog bojazni da kvalitet pruženih usluga nije zadovoljavajući. Istražili smo uslove u oba tipa predškolskih ustanova.
Rad sa decom koncipiran je tako da ona od najranijeg uzrasta stiču navike zdravog življenja, održavanja higijene, izbalansirane ishrane, kretanja i pravilnog odnosa prema zaštiti životne sredine, kažu iz Sekretarijata za obrazovanje i dečju zaštitu.
Prosečan broj zahteva tokom jedne godine iznosi oko 20.000, a neraspoređeno ostane oko 2000 mališana na nivo svih 17 predškolskih ustanova na teritoriji Beograda.
Direktor i vaspitač privatnog vrtića “Zmaj“ Dušanka Tasić kaže da je godinama radila u državnom vrtiću i da je ono što je nateralo da otvori privatni vrtić to što se situacija mnogo promenila na uštrb deteta, a priznaje da je to tako zbog limitiranog budžeta kojim državni vrtići raspolažu. „Glavna i osnovna prednost privatnog vrtića je transparentnost. Privatni vrtići imaju dobru organizaciju u kojoj mogu da slušaju potrebe roditelja, a da ne ugrožavaju potrebe dece,“ kaže Tasić.
„U državnom sva deca moraju da rade iste stvari u određeno vreme“, kaže ona i dodaje da su stvari takve, jer je budžet kojim raspolaže državni vrtić daleko skromniji od onog koji ima privatni.
Nasuprot Tasićevoj, sekretar PU Palilula smatra da, bez obzira na finansijsku stranu, uvek postoje prednosti državnog vrtića u odnosu na privatni. "Smatram da je taj vaspitno-obrazovni rad još uvek u prednosti kod državnih vrtića," kaže ona. Kad je reč o broju dece koja će se naći u vrtiću, on varira oko cifre 20, ali, isto tako, veoma zavisi od veličine objekta vrtića.
"Mi smo vrtić koji obuhvata teritoriju koja ima populaciju mladih roditelja i dosta dece. Znači, u odnosu na objekte koji mi imamo, a koji nisu izgrađivani u zadnjih 20-ak godina, mi uvek imamo neki višak dece. Ipak, iz godine u godinu promenljiv je broj dece za vrtić ili za jasle. Nikad se ne zna koliko njih će ostati na listi za upis u vrtić", ističe ona.
Reč roditelja najvažnija
J.L. je upisala svog trogodišnjeg dečaka u privatni vrtić. Najveća mana državnog vrtića je ta „što imaju tačno određeno radno vreme, a deca se moraju dovesti najkasnije od 7:30 do 7:45 časova. U privatnim vrtićima je radno vreme fleksibilnije i obično usaglašeno sa obavezama roditelja koji rade od 9 do 17 časova“, kaže naša sagovornica. Ona smatra da se roditelji odlučuju za privatni vrtić, jer ima manje dece po grupama. Roditelj čije dete pohađa državni vrtić ima drugačiju percepciju. "Mislim da se u državnim vrtićima ipak više vodi računa o roditeljima, nego o deci. Tačno je da državni imaju skromnija sredstva, ali je hrana opet jako dobra", smatra N.N. Ona kao važnu prednost privatnog vrtića vidi radno vreme koje je prilagođenije roditeljima čije radno vreme nije ustaljeno.
