Dobre i loše masti
Masti u telu nisu isto što i masti u hrani.
Masti godinama predstavljaju glavnog krivca za gojaznost i višak kilograma. One su sastojak u našoj ishrani koji ima najveću energetsku vrednost od nutrijenata (1g masti=9 kcal, 1g UH= 4 kcal, 1g proteina=4 kcal).
Njihova uloga je veoma važna jer nam daje energiju i obezbeđuje je, obaveštava nas kada smo siti, daju ukus hrani, sastavni su deo ćelijskih membrana, imaju ulogu u koagulaciji krvi i učestvuju u metaboličkim procesima drugih materija u organizmu.
Iako masti od svih nutrijenata nose najviše kalorija, one su ključne u borbi protiv gojaznosti. Masti u telu nisu isto što i masti u hrani i ove prve ćemo dobiti ako preteramo sa unosom ugljenih hidrata i proteina. Njihova uloga je da obezbede obnovu i rast ćelija, neophodne su za zdravlje kože, dobar vid i pravilan rast i razvoj dece. Telesna masa će se povećati ako povećamo unos kalorija, nebitno od kog izvora hrana potiče.
Dobre masti su nezasićene masne kiseline koje se dele na polinezasićene i mononezasićene masnekiseline. U polizasićene spadaju susamovo, suncokretovo, kukuruzno i sojino ulje, ali i koštunjavo voće i semenke, omega-3 i omega-6 kiseline, kao i maslinovo, avokadovo ulje i ulje od kikirikija koje su mononezasićene kiseline. Dnevni unos nezasićenih masnih kiselina je 10-15%.
Zasićene masne kiseline, koje su ujedno loše masti, mogu se pronaći u hrani i biljnog i životinjskog porekla kao što su: crveno meso, teletina, mast i kožica kod živine, puter, mleko, sir, pavlaka, šlag, sladoled, palmino i kokosovo ulje, puter od kikirikija. Trans masti takođe spadaju u loše masti. Naučnici su dokazali da preterano konzumiranje hrane koja sadrži trans masti i zasićene masne kiseline može da izazove povećanje holesterola u krvi, srčana oboljenja, šlog, pa čak i pojedine vrste kancera.
Jedna od glavnih karakteristika ishrane savremenog čoveka je prekomerni unos masti hranom. Naime, zastupljenost ovog nutrienta u dnevnoj ishrani je čak 35-45%. Ove vrednosti značajno premašuju maksimalnu preporučenu vrednost koja iznosi 30%. Redukcija unosa masti se može ostvariti unosom nemasnog mesa, mleka i sira sa 1% masti i manje, kao i pripremom hrane uz minimalno korišćenje masnoće. Trebalo bi da biljna ulja dominiraju u ishrani, a na taj način bi bio redukovan unos zasićenih masnih kiselina (ispod 10%).