DULE VUJOŠEVIĆ OBOŽAVA PSE: Nikad te ne ostave samog
Tokom napada nemoći i znojenja, karakterističnog za pad šećera u krvi, moj pas nije hteo da se odmakne od mene - kaže trener košarkaša Partizana.
Trener košarkaša Partizana Duško Vujošević poznat je kao ljubitelj pasa. Popularnom Duletu posebno se sviđaju labradori, a porodični kućni ljubimac porodice Vujošević je keruša Lara. On je za magazin ”Pas” pričao o svojoj Lari, a prenosi ”Kurir”.
- Zbog prirode posla kojim se bavim, gde je stres i stalna napetost svakodnevica, druženje sa psom je potpunio kontra od profesije i prija mi društvo psa – kaže Vujošević. - Uprkos tome, dešavalo se da budem iznenađen što se posle nekog neuspeha nađem ostavljen, gotovo sam, i to posebno od ljudi koji su mi u dobra vremena bili verni pratioci. Psi su uvek uz nogu čoveka i po tome se razlikuju od ljudi. Nemaju oni, međutim, moći da isprave sve mane koje ljudi imaju.
Bavljenje sportom i trenerskim poslom podrazumeva niz uspona i padova. Mogu li psi da osete pobedu ili poraz s kojim ulazite u stan?
- Psi dobro osećaju ljudske emocije, raspoloženje, pa čak i zdravstveno stanje. Jednom prilikom u Italiji, na planinskoj stazi gde sam održavao fizičku kondiciju regulišući stečeni dijabetes, preforsirao sam se i zbog toga mi je drastično pao nivo šećera u krvi. Istog momenta se pojavio naš prethodni pas Aska i privio se uz mene. Sve Anine pozive i nutkanja hranom ignorisala je, neprekidno se umiljavajući i motajući mi se oko nogu. Tokom napada nemoći i znojenja, karakterističnog za pad šećera u krvi, nije htela da se odmakne od mene. Svojim putem je pošla tek kad je napad prošao, a meni bilo bolje - prisetio se Duško Vujošević.
Vujošević važi za strogog i autoritativnog trenera, a život i dom deli s nežnom i prefinjenom psećom dušom.
- Pse krase osobine koje nije lako preneti na čoveka. Ogromna ljubav, vernost, privrženost, požrtvovanje... Metode rada s ljudima i psima, međutim, potpuno su različite. Nagrada i kazna psu mora da slede u trenutku kad napravi nešto dobro ili loše, jer je sve posle toga besmisleno. Igrače, opet, pokušavam da učim da se stave u funkciju tima, da obuzdaju sujetu, dostignu neki nivo samozaborava, što ne može da se primeni kod životinja. Nikad nisam bio za drilovanje ni pasa ni ljudi.
Pročitajte i: