DŽIBONI NA GITARIJADI: Sećam se kako mi je bilo 1987, ovogodišnja mi je poseban doživljaj!

 Džiboni je poznati hrvatski kantautor iz Splita, čije pesme predstavljaju svojevrsni spoj roka, savremenog popa i dalmatinskog zvuka.

Da li će nastup na Gitarijadi u Zaječaru probuditi u Vama osećaj entuzijazma i podsetiti na dane provedene u garaži, spremajući se za plovidbu u  muzičkim vodama?

- Pa, naravno! Sjećam se svog nastupa u Zaječaru 1987. sa mojim bendom "Osmi putnik". Bili smo odlično primljeni i ostao mi je u lijepom sjećanju.

Posle koncerta u "Kombank Areni" ispred 17.000 ljudi, i nešto intimnijoj seriji koncerata u "Sava Centru", da li će repertoar pesama biti drugačiji? Da li osećate tremu kada vidite prepuno mesto gde nastupate?

- Repertoar će biti drugačiji, jer ovo je drugačiji program. Ovo je Džiboni i Vlatko Stefanovski trio. Sviramo najbolje pjesme koje sam imao u svojoj karijeri i koje je Vlatko oplemenio sa svojom gitarističkom virtuoznošću. To su sve one pjesme, “Mirakul”, “Libar”, “Činim pravu stvar” sa albuma na kojima mi je gostovao. A ja se nalazim u jednoj za mene nostalgičnoj situaciji da sam u ulozi pjevača nekih od najvećih hitova grupe "Leb i sol". Tako da je to jedan specifičan program. To nije nešto što se događa svaki dan, pa je i meni i Vlatku to poseban doživljaj.

Da li Vam nedostaje period kada ste bili u  grupi "Osmi putnik", probe i buka u podrumu pre skoro 30 godina?

- Imam ja i sada probe i buke u podrumu. To su stvari koje se nikad ne mijenjaju (smeh). 

Pokojni Dino Dvornik i Vi ste u isto vreme počeli da se bavite muzikom, kako se sećate tog vremena?

- To je bio jedan jako temperamentan period moga života. Učili smo jedni od drugih. A naravno i dovodili u zabludu jedni druge. Sve je bilo jako intuitivno, nagonski, ali zato je i bilo šarmantno. Napisali smo zajedno nekih 15-16 pjesama i drago mi je što neke od njih ljudi i danas pamte.

"Los Angles Times" Vas je izabrao za jednog od 15 najboljih izvođača na svetu, koji su vredni dolaska na njihove obale, kakav je to osećaj probudilo u Vama?

- Da vam budem iskren, ja se sa njima slažem.  Mislim da su se neki na ovim našim prostorima stvarno rodili sa talentom koji je bio neupitan, ali uvijek imaš tu barijeru jezika i ono što sam se uvjerio na svojoj koži, postoji barijera kad dolaziš iz zemlje s malom ekonomijom. Ti možeš talentom otvoriti neka vrata, ali ovdje ne postoje takvi novci koji bi ti držali leđa kad kreneš u borbu s najvećima. To je tema za jedan zaseban intervju.

Nastupićete zajedno sa Vlatkom Stefanovskim, saradnja sa njim počela je na albumu "Judi, zviri i beštimlje", pre 16 godina. Koji Vam je najlepši momenat na sceni koji ste podeli sa njim i šta publika može da očekuje na Gitarijadi?

- Vlatko i ja dijelimo ushićenje koje osjećamo prema muzici. Mi se i dan danas veselimo kao i prvog dana. Kao da smo tinejdžeri. I vjerujem da nikada nećemo izlazak na stage shvaćati kao hladni profesionalci nego više kao zaljubljenici u muziku i kreativnost -

Znamo da komponujete pesme na gitari i da je po Vlatkovom mišljenju odlično svirate. Kakvo je Vaše mišljenje?

- Pa, ja moram priznati da nikad nisam bio solo gitarist. Nisam puno vježbao skale, ali cijeli život sviram gitaru s prstima. Zanima me harmonija. Rekao mi je jednom Domenic Miller s kojim sam svirao u hotelu Esplanada za dušu, kako ti interesantno sviraš gitaru kao da je klavir. Ja mislim da je on najbolje to detektirao, jer ja jesam išao na satove klavira, a kao gitarist sam samouk. Možda se iz tog poznavanja klavira i nepoznavanja gitare rodio neki neobičan stil.

Sarađivali ste sa svetskim muzičarima Manu Kače, Toni Levin ili Pino Paladino, koja saradnja Vam je najdraža?

- Pa, sa svim njima koje ste nabrojali. Još bih tu spomenuo “Tommy Emmanuela”. Imali ste ga prilike slušati u Sava Centru prije par godina. Interesantno je da sam svim vrhunskih muzičarima iz svijeta, kad sam svirao, pitali su me o čemu su mi tekstovi. Instrumentalistima na Balkanu čini mi se da tekstovi nisu toliko važni. Jer ako je tekst sjetan, onda bi bilo dobro i da sviraš u tom raspoloženju. Ili ako je veseo, onda ga i sviraš u tom raspoloženju. Vrhunski majstori uvijek ispoštuju pjesmu. A ne da im je ego u prvom planu -

Da li vam je bolje na kontinentu ili na obali?

- Na obali! Pa, to je normalno za jednoga Dalmatinca.

Kako vidite sadašnju rok muziku na Balkanu i kakva joj je perspektiva, da li ima mladih bendova čiji rad cenite?

- Naravno da da. Mogao bih nabrojati mnoge, jer sam se uvijek divio talentu više nego uspjehu. I zahvalan sam svakome ko mi donese dobar CD od nekog novom fantastičnog banda, pa makar bio totalno neafirmiran.

Kojom pesmom otvorate Gitarijadu?

- To ćemo Vlatko i ja odlučiti deset minuta prije izaska na stejdž. Kod nas je sve više stvar osjećaja nego nekakve velike strategije. Nama je uvijek najvažnije da bude uzbudljivo do maksimuma ili što je više moguće.