Znate li koliko srpskih reči ima u rečenici: "Dušmanin je poharao komšijin čelik!"
Isto koliko i u ovoj: "Utuvi, burek nije džabe, nema veresije!"
Turcizmi su reči preuzete iz turskog jezika. Posebno su karakteristični za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva. Neke od reči iz arapskog su preko turskog dospele na Balkan, pa se smatraju turcizmima. U srpskom jeziku ih je trenutno 3.000.
Ovo su neki od najpoznatiji turcizama:
astal, aber, amanet, ajvar, alat, bakšiš, belilo, baksuz, burek, bubreg, vezir, veresija, divan, dušmanin, đakonija, đuture, đon, ekser, zulum, zanat, jatak, jutrenje, jorgan, jorgovan, komšija, kašika, katanac, megdan, mramor, meze, miraz, makaze, ortak, pendžer, poharati, podrum, pekmez, ratluk, sutlijaš, stolak, tabor, tamaniti, tefter, ćufte, ćevap, ćošak, utuviti, harambaša, harač, hajduci, čarapa, čardak, čelik, čorba, džabe, džezva, šećer, šerbet.
Dakle, u našim rečenicama: "Dušmanin je poharao komšijin čelik" i "Utuvi, burek nije džabe, nema veresije", gotovo i da nema izvornih srpskih reči - ako ne računamo "je", "nema" i "nije". Sve ostale su pozajmljenice iz turskog.
Pročitajte i:
