TAMNA STRANA BOŽIĆA: Ako ste bili loši, čuvajte se ovih čudovišta! (FOTO)
Božić je praznik koji za većinu pojedinaca donosi mir, sreću i radost. Ali za mnoge druge kulture, može imati i tamnu stranu koja uliva strah u kosti kako dece tako i odraslih.
Čuli ste da Deda Mraz pravi listu dobre dece koja će tokom Božića od njega dobiti poklon. Ali šta se dešava sa onima koji završavaju na listi nestašnih. U nekim tradicijama loši momci i devojke ne prolaze tek tako.
Predstavljamo vam neke od najpoznatijih strašnih legendi koji su progonili nestašne tokom najradosnijeg praznika na svetu.
Krampus
Možda najpoznatije čudovište božićnog mitosa, Krampus (kandža, nem.) je sušta suprotnost Deda Mrazu. Ovaj demon koji mrzi decu i kažnjava one koje su bili nestašni, a otima i ubija onu decu koja su bila posebno nevaljala. Prema legendi, Krampusa je pozvao na Zemlju sam Deda Mraz "kao ispomoć", jer je tokom godina lista nestašne dece postajala sve duža i duža.
Grila
@TaraSavelo Tara, is that you? RT @HorrifyingPics: Beware the Child Eater! pic.twitter.com/9MmnYOkWYd— SERG✨☄ (@SergSeropian) August 28, 2013
Grila je još jedno popularan stvorenje u islandskog folklora. Ona je planinski div koja u vreme Božića spušta s planine u potrazi za nestašnim dece. Kada pronađe svu nestašnu decu, otima ih i proždire u svojoj jazbini.
Teta Pehta
U bavarskom i austrijskom folkloru, Teta Pehta (Frau Perchta, nem.) luta zemljom tokom zime i upada u domove između Božića i Bogojavljenja. Prilikom ulaska u kuću, ona odmah zna da li su deca i mlađe sluge bili dobri i naporno radili tokom godine ili ne. Ako su bili dobri ona će im pokloniti mali srebrni novčić. Ali, ako su deca bila loša, rasporiće im stomake istog trenutka, izvoditi organe i natrpati slamom.
Teta Pehta je popularna u mnogim kulturama i ima mnogo imena u zavisnosti od regiona. Ona se pojavljuje kao mlada i lepe žene ili stara i prljava žena.
Veštica Befana
Zastupljena je italijanskom folkloru. Ima crvene oči, debele usne i jezivi izraz lica i obično je pokrivena čađom od penjanja kroz dimnjake i, naravno, leti na metli.
Priča o Befani datira iz 16. veka, a prema nekim izvorima vuče korene iz doba starog Rima. Ona je prema dobroj deci dobra, a prema zločestoj zločesta. Dobra deca od nje dobijaju darove 5. januara, poput tradicionalnih smokava i meda ili danas slatkiša i igračaka, a zločesta deca prašinu i pepeo, luk.
Belsnikel
Belsnikel je stvorenje koje se prvi put pominje u srednjevekovnoj Evropi, pre svega Nemačkoj. Istorijski gledano, on je zapravo jedan od prvih koji razdvajali nestašnu dece od dobre.
Mum says I can't dress up as Belsnickel and hit people with twigs on Friday so idk what I'm gonna wear pic.twitter.com/7f1ZsHhHfw— Cathy (@catherinebouris) December 22, 2015
Priča o Belsnikelu je veoma jedinstvena zbog činjenice da je deca dozvoljavao da se iskupe ako su bili nestašni tokom cele godine. On je prikazan kao maskirana pojava koja će donositi dobroj dece male poklone ili slatkiše tokom cele godine, ostavljajući samo prekidače za one koji su nevaljali kao podsetnik da budu dobri da bi i oni mogli da dobiju poklone.
Na Badnje veče, Belsnikel će ići od kuće do kuće sa torbom punom poklona u jednoj ruci i prekidačima u drugoj. On nikada nije "fizički" kažnjavao decu kao ostala stvorenja, već je koristio prekidače kao taktiku da ih zastraši. Na kraju, dobra deca bi dobijala poklone, a loša ništa.
Međutim, neke tamnije verzije priče kažu da ako su deca bila nevaljala, on će ih oteti i nikada više neće videti kuću ili bi izvukao iz kreveta u šumu i "kaznio" za njihovo loše ponašanje.