OVE REČI DANAS NE IZGOVARAJTE: Slavi se prepodobna mučenica Fevronija - Umrla je za Hrista, a ovaj postupak navući će vam NESREĆU!
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju dan Svete prepodobne mučenice Fevronije. Da bi izbegla brak sa smrtnim čovekom, ona se zavetovala Hristu i zamonašila na Istoku u zemlji Asirskoj, u manastiru, gde njena tetka, Vriena, bila igumanija.
Iako je imala tek dvadeset godina poštovali su je i u manastiru i u gradu zbog velike krotosti, mudrosti i uzdržljivosti. U tom manastiru važilo je pravilo blažene Platonide, da se svaki petak provodi samo u molitvana i čitanju sveštenih knjiga, bez ikakvog drugog reda. Vriena je odredila Fevroniju da čita sestrama sveštene knjige i to stojeći skrivena iza zavese, da lepota njenog lica ne bi zamajavala druge.
Lisimah, sin nekoga velikaša, imao je želju da se oženi Fevronijom, ali kako car Dioklecijan podozrevaše u njemu potajnog hrišćanina, posla ga na Istok, sa Selinom, stricem njegovim, da hvata i ubija hrišćane.
Selin je poput zveri ubijao hrišćane, dok je Lisimah radio upravo suprotno, gde god je mogao, štedio ih je i sklanjao od mača svog strica.
Kada je Selin čuo za Fevroniju, naredio je da mu je dovedu. Kako sveta devica nije htela da se odrekne Hrista i pristane na brak sa smrtnim čovekom, naredio je da je šibaju, da joj odseku ruke, grudi, noge i na kraju da je poseku mačem. Mučitelja je istog dana snašla strašna Božja kazna, i umro je.
Lisimah je tad naredio da se ostaci Fevronijinog tela pokupe i odnesu u manastir gde će česno biti sahranja. Kasnije se krstio, sa mnogim drugim vojnicma. Mošti svete Fevronije isceljivali su mnoge, a ona se javljala u dan njenog praznika i stajala je na svom uobičajenom mestu među sestrama.
Beseda na današnji dan kaže:
- Ne hvali se sutrašnjim danom jer ne znaš šta će dan doneti. Da se ne hvalimo, braćo, onim što nije u našoj vlasti. Vremena i leta položio je Gospod pod Svoju vlast, i On njima raspolaže. Samo Bog jedini zna, da li će nas sutrašnji dan ubrojati u žive ili mrtve? Neki su umrli uoči dana venčanja svoga; drugi su opet silazili u grob uoči dana krunisanja carskom krunom.
Da niko, dakle, ne govori: Sutra će mi biti najsrećniji dan u životu. Sutra stupam u brak! Sutra se krunišem carskom krunom! Sutra idem na gozbu veliku! Sutra mi dolazi dobitak veliki! O neka niko ne govori o sreći sutrašnjega dana. Gle, još ove noći može duša izaći iz tela, i naći se sutra okružena crnim demonima u mitarstvima! Još ove noći može se čovek odvojiti od srodnika i prijatelja, od bogatstva i časti, od sunca i zvezda, i naći se u društvu sasvim nepoznatom, na mestu neviđenom, na sudu neočekivanom.
Običaji na današnji dan kažu da ove reči nikako ne smete izgovarati, kako ne biste navukli bes i nesreću na sebe.
Izvor: Srbija Danas