Kako je uništavan GSP: Na javno preduzeće se "nakači" privatna firma koja kao pijavica "pije pare"
Po sledećem sistemu su se GSP-u "otimale pare" dok je na vlasti u Beogradu bila Demokratska stranka
Naime, na neko od javnih preduzeća naslonite vašu privatnu firmu ili firmu bliskog prijatelja ili partijskog druga i onda ugovorom o poslovno-tehničkoj saradnji počinjete da „muzete džina“, uzimate mu dobar deo njegovih prihoda u poslu koji je mogao i sam da radi!
Usput mu dajete neku minimalnu zakupninu, koju, kako godine prolaze uopšte ne plaćate, tako da ostvarujete stopostotni profit!!! I kad se "grogirani džin“ malo osvesti i reši da raskine ovaj ugovor, onda krećete sa tužbama, traženjem neke virtuelne dobiti, nekih fantomskih uloženih novčanih sredstava…
KAKO JE DS NAMEŠTALA TENDERE: Izmisle uslov da isključe konkurenciju, a posao ode "ortačkim" firmama
Najveće afere koje su se u medijima vezivale za Dragana Đilasa
E, u takvoj situaciji se sada nalazi GSP Beograd, posle skidanja sa grbače firme Masel Group DOO sa Zvezdare koja od 2001. godine kao pijavica "pije pare" ove firme za reklamni prostor u unutrašnjem delu autobusa, trolejbusa i tramvaja po slovu Ugovora broj 990 o poslovno tehničkoj saradnji iz 22.01 2001.godine. Pri tome ni traga o tome, kako je baš ova firma dobila taj posao, da „prodaje pamet“, da ima u zakupu ovaj prostor i da ubira prihode prodajući ga trećim licima, piše embargo.rs.
Još je veća misterija činjenica da je ova „pijavica“ naslonjena na ovo javno preduzeće opstala sve ove godine, a da bi posle raskida ugovora iz 2015. krenula u sudski spor podnošenjem tužbe Privrednom sudu u februaru prošle godine tražeći odštetu od fantastičnih 120 miliona dinara, za valjda izgubljenu dobit i „neka“ uložena sredstva u opremu…
Gradsko pravobranilaštvo je odmah reagovalo protivtužbom, osporavajući tužbeni zahtev u celosti i izražavajući ne malo čuđenje, kako neko može biti toliko drzak i bahat da pored višegodišnjih milionskih neizmirenih obaveza prema zakupodavcu (GSP-u Beograda) može tražiti virtuelnu izgubljenu dobit i povraćaj uloženih sredstava u nekom budućem kafkijanskom sudskom procesu: o kakvim je sredstvima reč, kad se u kreiranju reklama klijentima, po pravilu osim reklamiranja naplaćuje i izrada reklame…
Kompletan ovaj slučaj trebalo je da bude rešen vansudskim poravnanjem GSP-a i firme Masel u februaru 2014.godine. Prihvatile su i potpisale obe strane. U njemu je zapisano da je ukupno potraživanje GSP-a po slovu ugovora iz 2001. do trenutka potpisivanja vansudskog poravnanja 81.750.803,37 dinara sa uračunatom kamatom.
GSP je u decembru 2013.podneo Privrednom sudu predlog za donošenje rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave ( fakture) , da bi posle samo sedam dana Privredni sud doneo rešenje o izvršenju. Na to rešenje Masel podnosi u januaru 2014.prigovor, koji se usvaja i stavlja se van snage rešenje o izvršenju i upućuju se obe stranke na parnično odeljenje: jer je usvojeno potraživanje Masel-a prema GSP-u u iznosu od 28.006.315,57 dinara na ime brendiranja vozila za kampanje za Grad Beograd i Komunalnu policiju.
I prihvatio je GSP da se dug od 81 milion i nešto dinara umanji za taj iznos „famoznog brendiranja“… I obe strane su to potpisale i parafom obećale ispunjenje dogovorenog. Masel se obavezao da će taj dug izmiriti u 24 jednake mesečne rate.Kao garanciju se obavezao da preda 24 blanko overene i potpisane menice… I opet ćorak. Izgleda da ruklovodstvo Masel-a nije naučilo da plaća, već samo da naplaćuje?
Kad je potrošen i poslednji adut dobre volje u prazno, GSP zvanično obaveštava u oktobru 2015. ( znači posle skoro godinu i po dana nove tolerancije?!) Masel da raskida ugovor i da im daje otkazni rok od 30 dana. U zvaničnom dopisu generalnog direktora GSP-a, Željka Milkovića se navodi da se firma Masel nije držala dogovora po vansusdskom poravnanju, da su nove obaveze posle vansusdskog poravnanja narasle na 10.575.360,00 dinara. U ovom dopisu se navodi sve čega se nije Masel pridržavao a što mu je bila ugovorena obaveza: da GSP-u dostavlja urednu dokumenatciju ugovore sa klijentima koji su se reklamirali, da je bila obaveza da prihode od reklame dele 50-50 odsto, kad se odbiju troškovi, a umesto toga imali su klasičan zakupodavni odnos, da ih obaveštavaju o cenovniku oglasnog prostora u vozilima… Ništa od toga nije ispoštovano.
Nemajući više izbora – Masel podnosi tužbu u kojoj traži, po opštem mišljenju stručnjaka, sasvim besmislenu odštetu?! Traže odštetu, a godinama duguju… U septembru bi trebalo da se održi ročište, po tužbi i kontratužbi Grada Beograda.