"Kako je moja sedmogodišnja kćer rasturila teoriju da su hrvatski i srpski različiti jezici!"
Za samo jedno popodne
Hrvatski novinar i pisac Ante Tomić napisao je kolumnu o tome kako njegova ćerka gleda na srpski i hrvatski jezik.
Danas predstavljena deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Bosanca, Srba i Crnogorca!
Naslov kolumne je “Kako je moja sedmogodišnja kćer u samo jedno popodne rasturila teoriju da su hrvatski i srpski različiti jezici“.
- Čitam kako neki tvrde da njihovi sinovi i kćeri rođeni nakon raspada Jugoslavije ne razumeju srpski i ne preostaje mi nego sa žaljenjem zaključiti kako ta deca očito nisu neki lumeni, odlikaši s pohvalnicama nastavnog veća.
Kad je moja mala u prvom osnovne na Jutjubu našla sve epizode svog omiljenog crtanog filma sa srpskom sinhronizacijom, trebalo joj je manje od sekunde da shvati kako su Spužva Bob i Sunđer Bob ista osoba. Pomislila je čak kako o čudnovatom jeziku koji je upravo savladala i mene ponešto može naučiti.
“Hoćeš da ti kažem kako Srbi zovu mrkvu?” upitala me je nadmoćno se osmehujući. “Šargarepa”, dobacio sam ne razmišljajući. “Kako ti to znaš?!” zaprepastila se devojčica i meni je momentalno bilo žao da sam je razočarao.
Pa, zbilja, zaslužila je osećati se trijumfalno. Moja je sedmogodišnja pametnica u samo jedno popodne životno delo akademika Stjepana Babića uništila kao Panta pitu. Rasturila je kao bugarsku skupštinu teoriju da su hrvatski i srpski dva različita jezika.
Ali to, zapravo, i nije bogzna kakav podvig.
Većina nas, barem i nesvesno, shvata kako stvari stoje. Usprkos fantazijama nacionalista, mi živimo u jezičnoj realnosti u kojoj se Srbi, Hrvati, Crnogorci i Bosanci besprekorno razumeju, gde svi oni jednako jednako slušaju i Rozgu i Karleušu, gledaju i “Bitange i princeze” i “Andriju i Anđelku”.
Sve što je zaista važno o srpskom i hrvatskom, koji se, kao, od raspada jugoslavenske federacije nezaustavljivo udaljavaju jedan od drugoga, mogle bi vam objasniti poduzetne Švabe iz Uprave RTL-a što su na regionalnom Big Brotheru grdne pare namlatili.
Dok su se državnim televizijama davale emisije o kulturi, gde su jezikoslovci odeveni kao pogrebnici u beskraj rapravljali koja je reč ispravna, a koja neispravna, gledaoci su i u Gospiću i u Zenici i u Bijelom Polju i u Valjevu masovno okretali na balkansku meku pornografiju u nemačkoj produkciji. Manijaci svih vera i nacija netremice su piljili u ekrane, nagađajući ko ga je kome pod ćebencetom slatko metnuo, slabo mareći ko tu govori mineralna, a tko kisela voda..."
