RASPOP MIRAŠ KRENUO NA CETINJSKI MANASTIR: Novi udar na SPC u Crnoj Gori, "montenegrinsko" Cetinje ne odustaje od provokacija
Grupa građana Cetinja podnela je parlamentu prestonice Crne Gore zahtev za "vraćanje" Cetinjskog manastira kanonski nepriznatoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi Miraša Dedeića i davanje na upravu ove svetinje "sveštenstvu te verske organizacije".
Potpisnici peticije traže od cetinjskog parlamenta da na osnovu građanske inicijative donesu odluku i hram i objekte ustupe CPC.
- Time će biti uspostavljen mir i čitav vek gažena istorijska pravda - navodi se u obrazloženju inicijative.
KRIVI DA POLOŽI RAČUNE ZBOG ŠVERCA CIGARETA: Brutalna poruka Nebojše Medojevića, skandal i dalje potresa Crnu Goru
DF PREDLOŽIO NOVOG PREMIJERA CRNE GORE! Andrija Mandić: "Očekujem da Krivokapić podnese ostavku"
ZDRAVKO I MILO POSTIGLI DOGOVOR VEKA? Kreće medijska hajka na sve protivnike DPS-a, Krivokapić staje u odbranu bivšeg režima
U ovom potezu inicijatora mnogi vide samo još jednu provokaciju "montenegrinskog" Cetinja i nastavak kampanje protiv Srpske crkve, a u korist fiktivne CPC.
Nekadašnji gradonačelnik Cetinja publicista Jovan Markuš dokazuje da je ovaj zahtev - potpuno neutemeljen. Jer vlasnik Cetinjskog manastira od njegovog osnivanja 1484. godine je njegova uprava, odnosno Mitropolija crnogorsko-primorska. On se poziva i na dokument iz 1961. godine u kome su i komunističke vlasti priznale i potvrdile svojinu nad crnogorskom svetinjom.
- To je dokument državne institucije - Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR Crne Gore i potpisao ga je tadašnji direktor Zavoda Cetinjanin Veljko Đurić. Svi koji su tvrdili drugačije, obmanjivali su i lagali građane - kaže Markuš. - Nijedna pravoslavna i rimokatolička crkva, kao ni džamija nisu bile državna imovina u nezavisnoj državi Kraljevini Crnoj Gori do 1918. godine.
Osnivačka povelja Cetinjskog manastira izdata od strane Ivana Crnojevića 1485, koju je potvrdio i crnogorski vladar, knez i gospodar Nikola Petrović svojim ukazom 1895. godine i bila je poštovana u novostvorenoj državi. O tome, kaže Markuš, govore tapije iz 1930.
Pored tapija i posedovnih listova, i mnogobrojni ugovori između institucija države, s jedne strane, i uprave Cetinjskog manastira, sa druge, o zakupu dela manastirskog zemljišta, takođe, svedoče o statusu ove bogomolje.
Knjaz Nikola je 1868. za Narodnu skupštinu sastavio spisak svih svojih, državnih i crkvenih dobara. Kako podseća Jovan Markuš, tada je odlučeno šta će pripadati Nikoli kao vladaru, što ostaje kao njegovo lično imanje, šta pripada manastiru i, na kraju, šta je vlasništvo države. Tada je i precizno definisana svojina manastira na Cetinju.
