Ovako se U CRKVU NE ULAZI - Mnogi prave greške smatrajući ovo PONAŠANJE prihvatljivim kada ste u hramu
Evo koji obrasci ponašanja nisu dozvoljeni, kako sa se obučete i ponašate.
Mnogi idu u crkvu jednom nedeljno, neki kada osete potrebu i kada to za njih ima smisla. Kakav god da je vaš motiv, dobro je da znate kako da se obučete za ovu priliku i koji su to obrasci ponašanja nedopustivi kada ste u crkvi, čak i kada se smatraju potpuno normalnim u svakodnevnom životu.
Odevanje i izgled
U crkvi treba da smo odeveni pristojno, bez golih stomaka, žvakaće gume, upadljive šminke, držanja ruku u džepovima, ljubopitljivog posmatranja ostalih vernika, smeha i razgovora. Pristojno odevanje isključuje kratke suknje, šortseve, suknje sa dubokim izrezom, provokativnu i prenapadnu odeću.
Začuđujuće je to što ljudi nikad ne postavljaju pitanje kako da se obuku za odlazak u pozorište ili u goste prijateljima, a kada idu u goste svome Gospodu i Spasitelju, za njegovu Svetu Trpezu, gde dobijaju dar života, tu se o načinu oblačenja ili nepotrebno polemiše ili se na to čak i ne obraća uopšte adekvatna pažnja.
Nedopustivo je korišćenje mobilnih telefona u crkvi! Kao što i u svojim i tuđim domovima poštujemo određena pravila ponašanja, kako bi naš život u zajednici bio olakšan i služio na međusobnu radost, poštovanje i ljubav, pa su nam ta pravila sasvim prirodna i razumljiva, tako i u hramu treba da budemo prirodni, ne pretvarajući se u roba pravila, kako ne bismo sputavali duh ljubavi i molitve, ali ni da se prema hramu odnosimo nehajno, bahato i bez poštovanja jer se nalazimo na svetom mestu.
Kako se krstimo?
Sve sveštene radnje i sve molitve osvećuju se znakom krsta. Krstimo se tako što u jedno saberemo tri prsta desne ruke – palac, kažiprst i srednji prst, a mali i domali prst savijemo na dlan.
Tri spojena prsta simbolizuju Sveto Trojstvo – Oca, Sina i Svetoga Duha, dok su dva prsta na dlanu simbol dvojstva Hristove prirode – božanske i ljudske. Sa tri sastavljena prsta dotičemo najpre čelo, posvećujući Bogu svoj um, i govorimo:
"U ime Oca", zatim deo ispod grudi, posvećujući Bogu svoje srce, izgovarajući: "i Sina", a na kraju dodirujemo desno pa levo rame, posvećujući Bogu svoju snagu, govoreći: "i Svetoga Duha".
Završavamo sa "Amin", što znači: "Neka tako bude".
Pogrešno je krstiti se "u vazduhu", na brzinu, improvizovati krsni znak kratkim potezima ispred sebe u znaku malog romba, ne dovršiti ga sasvim, a naročito ga zloupotrebljavati u sujeverne svrhe.
Znakom krsta – pod uslovom da smo se prekrstili ispravno – osvećujemo sebe, čitavo svoje biće. Krsnim znakom rasteruju se nečiste sile, njime se ispoveda naša vera u Boga i Vaskrsenje, kao sastavni deo naših molitava.
