Priča o skrivenoj ćiriličnoj knjizi i zaboravljenom srpskom pesniku Grigoru Vitezu: Da li se sećate pesme "Kako živi Antuntun"?
Pisao je poeziju za decu i odrasle, stvarao je slikovnice, ali i prevodio poznata književna dela sa ruskog, francuskog i slovenačkog.
Grigorije "Grigor" Vitez bio je srpski i hrvatski pesnik, dečiji pisac i prevodilac. Bio je sekretar društva Hrvatske i član Upravnog odbora Matice hrvatske. Po nacionalnosti je bio Srbin, ponosio se svojim srpskim poreklom i osećanjem. Rođen je 15. februara 1911. godine u Kosovcu koje je, kako je sam zapisao, tada bilo malo selo sa pedesetak kuća, ali sa mnogo nacionalnosti.
Osim Srba, u njemu su živeli Hrvati, Česi, Slovaci, Poljaci. Ta je mešavina nastala kad je u Slavoniji stvorena Vojna krajina. O svom poreklu i prezimenu detaljno je pisao u knjizi Ahmeta Hromadžića „Dječji pisci o sebi” (1969).
U francuskom dvorcu Šenonso, nalazi se najveća tapiserija koja prikazuje Kosovsku bitku - Ovaj detalj sve otkriva
Srpski velikan koji je doveo kulturu u Srbiju: Danas je godišnjica smrti Joakima Vujića
TRAGEDIJA SE PONOVILA - oglasio se otac Nebojše Glogovca: "Izgubio sam i njega, pomoći nije bilo"
Vitez je u gimnazijskim danima započeo beleženje narodne pesme svoga kraja, većinom lirske ili epsko-lirske, a koje se obično pevaju u kolu. Iako je stvorio poveću zbirku, ona je izgubljena. Sam je počeo pisati stihove u četvrtom razredu gimnazije, kada je napisao svoje prve dve pesme, a u trećem razredu učiteljske škole štampana mu je prva pesma pod naslovom Vedar dan.
Od 1933. počinje da piše prozu. Iste godine, kao simaptizer KPJ, poslao je jednu novelu za almanah mladih naprednih pisaca Prodor iz Zagreba. Žandarmerija je razotkrila štampariju u kojoj se almanah štampao i uništila je pripremljen slog. Godine 1939. napisao je pesmu Proleće 1939, koja je objavljena u sarajevskom Pregledu. U partizanima, Vitez je ponovno zapisivao narodne pesme sa Papuka, no jednom je prilikom prelazeći preko nabujale reke Sunje izgubio kaput u kojem se nalazio blok s njegovim pesmama. Posle rata obavljao je razne dužnosti. Radio je u Ministarstvu prosvete i kao urednik u zagrebačkoj izdavačkoj kući Mladost u kojoj je pokrenuo i uređivao biblioteke Veverica i Jelen koje su bile namijenjene deci.
Pesnik, koga su generacije đaka napamet učile i tako ulazile u svet književnosti, učili se pravim vrednostima, u Srbiji je potisnut u korist nekih drugih autora, a u Hrvatskoj je, u čitankama od prvog do četvrtog razreda, sveden na samo tri pesme. Bio je odličan prevodilac s ruskog jezika. Pisao je i poeziju i prozu za odrasle.
Inače, Vitez je govorio i o tome kako je krio knjigu Jovana Jovanovića Zmaja:
- Sjećam se još toga kako je jedna knjiga, čim je rat počeo, bila sakrivena na sjeniku u staji. Meni su rekli da se ta knjiga ne smije imati, pa se mora dobro sakriti. Kasnije, kad sam već znao čitati i kad je rat bio gotov i austrougarska carevina propala, ja sam vidio da je to bila knjiga pjesama Jovana Jovanovića Zmaja, štampana ćirilicom. Osjećao sam veliko poštovanje premna toj knjizi, koja je bila sakrivena i koja se mogla slobodno imati i čitati tek kad je jedne carevine sasvim nestalo.
Grigor Vitez - Kako živi Antuntun
U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.
Po Grigoru Vitezu nazvana je nagrada koja se od 1967. dodeljuje književnicima i likovnim umetnicima koji žive i deluju na tlu Hrvatske, za njihova autorska dostignuća u knjigama za decu, objavljenim u jednoj izdavačkoj godini. Ujedno je i najstarija nagrada takve vrste u Hrvatskoj čiji je osnivač Savez društava Naša deca Hrvatske.
Velik broj vrtića i osnovnih škola u Hrvatskoj nosi njegovo ime.
Grigor Vitez je umro 23. novembra 1966. godine u Zagrebu.
Srbija Danas/O.T.
