"Molim vas da jačinu mojih osjećanja ne merite po slabosti mojih riječi" Dirljivi govor Nikole Tesle prilikom prve i jedine posete Beogradu

Nikola Tesla rado prihvata poziv i dolazi u prestonicu Kraljevine Srbije gde će se zadržati od 1. do 3. juna 1892. godine.

 U Beogradu će provesti samo 31 sat, ali će njegov boravak biti ispunjen brojnim susretima i događajima, svedočanstvima o Teslinom ponosu na srpsko poreklo i velikom uvažavanju koje su mu ukazali srpska državna i intelektualna elita.

 U nastavku teksta je nadahnuti tekst govora Nikole Tesle na ono što ga je dočekalo u Beogradu.

Molim vas da jačinu mojih osjećanja ne merite po slabosti mojih riječi

"Gospodo i braćo! Ne bih bio Srbin, i ne bih srpski osjećao, kad večerašnje veče ne bi računao u najsretnije i najdragocenije časove u životu. Od kako sam ostavio otadžbinu svoju i vinuo se u daleki svijet, kao i svaki čovjek, imao sam i uspjeha i neuspjeha, i radosnih i mračnih, i sretnih i nesrećnih trenutaka. 

No opet, za to mogu reći da mi je sreća bila naklonjena, i da sam imao više radosnih no tužnih dana, jer sam srazmjerno za kratko vrijeme dostigao velike uspjehe i dobitke.

Ali, slobodno, bez ikakva pretjerivanja, mogu reći da nikad nisam bio zadovoljniji, niti sam ikada osjećao ovako slast uspjeha, kao što to osjećam sad ovde, u sredini vašoj, i uz vaše priznanje, mila braćo moja. 

Kao i svaki mlad čovjek, ja sam imao i imam puno planova, ideja, zamišljaja i ideala. Čovjek se maša za hiljade stvari, pa od hiljadu može biti samo je jedna dobra, a od hiljadu dobrih samo jedna ostvarljiva. Goneći se za tim ostvarenjem, moj je život bio neprestano trepetanje između agonije i blaženstva uspjeha. Ja sam se punih osam godina nosio i baktao s izvesnim idejama; bivalo je doba kad sam bio sirotan, kad me je golemih napora stajalo da nabavim najpotrebnije stvari, koje su mi nužne za opit. Nabavio sam lampu, nabavio potrebno željezo, nabavio druge nužne spreme, trudio sam se da konstruišem jednu mašinu gde je trebalo, kad zagrijem jednu polugu, da nastane kretanje. 

Bila je noć. Ja sam pripremio sve i sad je trebalo da izvršim probu. S uzdrhtalom rukom uzeo sam lampu i primakao je železnoj poluzi. Za malo i sprava se počela kretati. Uspjeh, sreća, blaženstvo! Ja sam osjećao da sam u raju. U svima tim trenucima i uspjeha i neuspjeha vazda me je krijepila nada, da će moj rad biti od koristi za Srpstvo, za moj mili narod, u kome sam rođen. 

Ja osjećam mnogo više no što mogu da kažem. S toga vas molim da jačinu mojih osjećanja ne merite po slabosti mojih riječi. Istrgnut sam iz sred poslova, da amo dođem, i još ne mogu da se oslobodim misli i ideja, koje me evo i ovde prate. 

U meni ima nešto što može biti i obmana, kao što češće biva kod mlađih, oduševljenih ljudi, ali ako budem sretan da ostvarim bar neke od mojih ideala - to će biti dobročinstvo za cijelo čovječanstvo. Ako se te moje nade ispune, najslađa misao biće mi ta: da je to djelo jednoga Srbina. Živilo Srpstvo!..."

Prvi i poslednji dolazak u Beograd

Nikola Tesla dočekan je kao veliki nacionalni junak, uz sveopšte duboko poštovanje i iskreno oduševljenje njegovim svetskim dostignućima u Kraljevini Srbiji. 

Trećeg juna 1892. godine, u ranim jutarnjim časovima, napustio Beograd i otputovao za Budimpeštu. Nešto kasnije, uputiće se u Francusku, u Avr, gde je već rezervisao kartu za parobrod koji će ga odvesti u Njujork. 

Tamo su ga već čekali veliki i neodložni poslovi - pripreme za veliki nastup na Svetskoj izložbi u Čikagu 1893. godine, nastavak rada i konsultacija u Vestinghausovoj fabrici u Pitsburgu, rad na projektu električne centrale na Nijagari, kao i nastavak za njega tog trenutka najuzbudljivijih istraživanja u oblasti visokofrekventnih struja. 

I pored obećanja da će se u srpsku prestonicu vratiti već sledeće godine, bila je to Teslina poslednja poseta Evropi.