Prava, seljačka popara - najlepši miris detinjstva krije se u ovoj CAKI: Spremite je deci za doručak ovakvu i ništa drugo neće jesti
Iako se popara može smatrati “hranom siromašnih,” danas se vraća na trpeze kao simbol jednostavnosti i autentičnosti.
Popara je jedno od najstarijih i najjednostavnijih jela na Balkanu, a njena priprema povezuje nas sa generacijama koje su jele ovo skromno, ali hranljivo jelo.
Njeni osnovni sastojci – stari hleb, mleko, voda, sir i malo masnoće – čine je savršenim primerom kako se od malo sastojaka može napraviti nešto toplo i zasitno.
Poreklo popare
Popara potiče iz vremena kada se ništa nije bacalo, a stari hleb se pretvarao u ukusna jela. Popara se pojavljuje u mnogim kulturama, pa tako postoji i u grčkoj i turskoj kuhinji, a njena verzija varira od zemlje do zemlje. Na Balkanu, popara je najčešće vezana za siromašna domaćinstva gde su se resursi morali maksimalno iskoristiti. Danas se popara, pored svojih tradicionalnih varijanti, često unapređuje različitim dodacima, ali njena srž ostaje ista.
Recept za tradicionalnu poparu
300 g starog hleba, poželjno domaćeg
500 ml vode ili mleka
100 g sira, po mogućstvu starog
2 kašike maslaca ili masti (opciono)
So po ukusu
Priprema
Priprema hleba: Isecite stari hleb na kocke veličine zalogaja. Možete koristiti hleb koji je suv, ali ne i buđav.
Kuvanje: U šerpi zagrejte vodu ili mleko (ili kombinaciju oba) do tačke ključanja. Dodajte prstohvat soli, a zatim smanjite vatru.
Dodavanje hleba: U ključalu tečnost ubacite kockice hleba i kuvajte dok ne omekšaju. Vreme kuvanja zavisi od vrste hleba, ali obično traje nekoliko minuta.
Masnoća i sir: Kada hleb omekša, sklonite šerpu sa vatre. Dodajte maslac ili mast i lagano promešajte. Na kraju, dodajte izmrvljen sir, po mogućstvu domaći, koji će se fino istopiti i dati jelu bogatiji ukus.
Služenje: Poparu servirajte toplu, uz dodatak pavlake ili jogurta po želji.
Saveti i varijacije
U nekim domaćinstvima se umesto vode koristi samo mleko, što čini poparu kremastijom.
Umesto sira, može se dodati i kajmak za još bogatiji ukus. U nekim krajevima, posebno u istočnoj Srbiji, dodaje se pržena slanina ili kobasica kako bi popara dobila jači, mesnati ukus.
Iako je popara decenijama bila sinonim za skromna domaćinstva i “sirotinjski doručak,” u poslednjih nekoliko godina postala je popularna i među mlađim generacijama, posebno u restoranima koji promovišu tradicionalnu kuhinju. Na mnogim modernim menijima, popara se poslužuje uz gurmanske dodatke poput tartufa ili suvog mesa, čime se ovo jelo vraća na velika vrata.